Bužim, 21. novembra - Zaselak Palijan u Općini Bužim, čak i kad je obavijen maglom izgleda prelijep. S ove nadmorske visine vidi se i granični pojas s Hrvatskom ali i kote na kojima su bila ratna dejstva devedestih godina. Upravo je s ovog mjesta Hamdija Emrić kao mladić otisao u rat.
Kako nam je i sam kazao prije rata radio je u Sloveniji, ali ga je patriotski poziv vratio u domovinu gdje se uključio u redove boraca ARBiH. Cijelim tokom rata bio je sa svojim saborcima dajući vlastiti doprinos u borbama protiv neprijatelja i oslobađanju ovog dijela BiH.
Završetak rata i dugo čekani mir, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma dočekao je u bolnici u Bihaću, jer je teško ranjen u borbama tokom oslobodilačke operacije „Sana 95“. I danas najviše žali što sa svojim suborcima nije ušao u svoj slobodni i viteški Bužim i podijeli radost sa svojim sugrađanima.
Zaustavljanje ratnih stradanja omogućilo je mir i nadu u bolji život, ali ne i sve ono o čemu su tada sanjali. Umjesto željene perspektive i života po mjeri čovjeka, tokom minulih godina obilježje svakodnevnog života svelo se na nesigurnost i čekanje. Razlog je to i što ovaj kraj ostaje pust, jer odlazi omladina koja u zemljama EU nastoji pronaći bolji život.
Za razliku od onih koji su otišli ili razmišljaju o skorom odlasku, Hamdija je ostao na svojoj zemlji, smatrajući da je potencijal ovog kraja u poljoprivredi, posvećujući se tako s porodicom uzgoju malina, ali i pčelarstvu.
