Ne čuje se sa čardaka — pjesma stara, pjesma laka.
Ne čuje se, jer njega više nema.
Nestalo je onog glasa koji je grijao Bosnu u zimskim noćima.
Danas šuti kafana, šute tambure, šuti i Miljacka — jer više nema Halida.
Tvoje su pjesme bile svjetlo kad se gasila nada.
Koliko se suza osušilo uz „Miljacku“, koliko se srca sastavilo uz „Romaniju“,
koliko se sjećanja vratilo uz „Ja bez tebe ne mogu da živim“.
Svaka tvoja nota bila je dio nas.
Kad bi zapjevao, stao bi život — i u svakom uglu Bosne čulo se ono tvoje:
„Pjevaj, Bosno moja, pjevaj dok imaš s kim.“
Uz tvoje pjesme se rađalo, zaljubljivalo, rastajalo.
Tvoj glas je pratio kolone svatova, tješio tuge, slavio radosti.
Ti nisi bio samo pjevač — bio si simbol, odjek naroda, glas Sarajeva, glas Bosne.
Pjevao si jednostavno, ali iskreno, i zato su te svi razumjeli.
U tvojim stihovima bila je i kahva i dert, i radost i bol — sve ono što čini život između.
Danas, kad tvoj glas više ne odzvanja, čini se kao da je Bosna izgubila dio svoje duše.
Jer niko nije znao dotaknuti srce naroda kao ti.
Zato nećemo reći da si otišao.
Samo si prešao tamo gdje pjesma nikad ne prestaje — među zvijezde,
da i njima zapjevaš o Bosni, o ljubavi, o životu.
Jer tvoje ime će se pamtiti dok god Bosna pjeva.
A Bosna, Halide… pjevat će uvijek.
🕊️
Portal Cazin.net u ime svih koji su uz tvoje pjesme odrastali, voljeli i plakali.
