Postoji li barem etnička ako nema političke dosljednosti u BiH?

Kako pojedini mediji javljaju, Mile Atlagić ponovo je u žiži interesovanja nakon što je promijenio svoje socijaldemokratsko shvatanje politike.

Zavrzlame oko izjašnjavanja i pripadnosti nekoj etničkoj skupini odavno su stara fora kojom se služe pojedinci u političkim strankama kako bi stekli određeni benefit, bilo da je riječ o ličnoj promjeni izjašnjavanja kojem narodu pripada neki zastupnik i kandidat ili da je to izjašnjavanje za njega uradila politička partija kojoj u datom momentu treba neki poen. Zakonska regulativa pomalo je „šupljikava“ što dobrano koriste oni čiji lični interesi očigledno nikako nisu stavljeni u fokus iza interesa šire zajednice i građana.

Poznati su „friški“ primjeri iz aktualnog saziva Federalnog parlamenta, Mileta Atlagića i Gorana Opsenice ili „Hrvata iz Goražda“, Edima Fejzića koji već treći mandat plovi vodama Federalnog zastupnika kroz Dom naroda. Druge da ne nabrajamo.

Kako pojedini mediji javljaju, Mile Atlagić ponovo je u žiži interesovanja nakon što je promijenio svoje socijaldemokratsko shvatanje politike. Atlagić je izgleda promijenio i afinitet prema rukovođenju Federalnim parlamentom, otvoreno se nudeći da ga se izabere na mjesto dopredsjedavajućeg Zastupničkog doma.

Zanimljiva je šarenica i spisak onih koji su na nižim nivoima etiketirani kao vrlo poznati preletači, u čemu se ne može izostaviti ni entitet RS ali i kantonalni novo u Federaciji BiH. Sve glasnije se šapuće o njihovim cijenama što se prepričava uz jutarnje kafe ili podnevne ručkove. Pogubno je što građani od ovakvih likova redovno izmame povjerenje i što baš takvi kadrovi strankama predstavljaju „potentan glasački magnet“ zbog svojih mahinacija i izverziranih metoda prikupljanja glasova.

Uzalud je političkim strankama da angažiraju najbolje stručnjake iz oblasti prava kako bi zaštitile svoje programe, svoje osvojene mandate i sve ono što su zagovarali u okviru predizbornih kampanja. U Bosni i Hercegovini temeljni, moralni segment političkog djelovanja pojedinca, skoro pa uvijek predstavlja najveću enigmu. Upravo je tu moralnu notu nemoguće ugraditi u bilo kakav ugovor sa kandidatom kojeg skoro pa redovno potpisuje svaka politička stranka da bi se zaštitila od etničke, moralne ili političke nedosljednosti pojedinaca. Tog i takvog pojedinca ne zanima cijelo ovo haotično stanje i konstantna kriza u kojoj žive svi građani u oba entiteta Bosne i Hercegovine, nego samo i isključivo lični interes.

Do sada na političkom nebu javnost nije mogla primijetiti onu stranku koja se po ovim segmentima etničke, moralne ili političke nedosljednosti mogla izboriti protiv dokazanih manipulatora i okorjelih foteljaša.