Često posežemo za udarcima jer ne znamo šta drugo učiniti u trenucima napada bijesa. Ispadi bijesa znak su da roditelj ne zna šta radi, da je preplavljen frustracijom, da ne može jasno razmišljati i/ili da ima probleme s kontrolisanjem vlastitog bijesa i ponašanja. Pa kako će onda takav roditelj podučiti dijete ispravnom ponašanju?
Djeca, posebno ona mlađe dobi, najviše uče oponašanjem. Mi smo njihov model i primjer kako se rješavaju životni problemi. Način na koji se nosimo s frustracijama ostavlja dubok trag na našoj djeci.
Iako vjerski dozvoljeno, ali ne i preporučeno, udaranje kao oblik kažnjavanja treba da bude posljednja opcija — tek kada ništa drugo ne daje rezultat, i nikada ne smije biti čin u afektu, nego dobro promišljena, kontrolisana mjera. Fizičko kažnjavanje ostavlja duboke psihičke, a ponekad i fizičke posljedice. Zato je važno dobro razmisliti prije nego što se posegne za takvim vidom odgoja.
U nastavku su samo neki razlozi zašto ne udarati dijete i zašto tražiti alternativu:
1. Udarcima učimo dijete da udara
Djeca vole oponašati osobe koje vole i poštuju. Ono što roditelj radi, dijete doživljava kao ispravno. Važno je imati na umu da odgajamo buduće supruge, muževe, majke i očeve. Diskiplinske metode koje primjenjujemo na djeci često će i oni koristiti kasnije. Istraživanja pokazuju da djeca iz porodica u kojima se kažnjavalo udarcima češće koriste agresiju za rješavanje sukoba.
2. Udarcima se umanjuje djetetova vrijednost
Da bi se dijete ponašalo dobro, mora se osjećati dobro. Njegova slika o sebi gradi se kroz to kako misli da ga roditelji i okolina doživljavaju. Ako ga udarimo zbog razbijene čaše, dijete to shvata kao poruku: „Čaša je vrijednija od mene.” Uči da zaslužuje batine jer je „loše”. A dijete koje vjeruje da je loše — ponaša se loše. Tako ulazimo u začarani krug.
3. Udarcima se umanjuje roditeljska vrijednost
Roditelji koji koriste udarce često se i sami osjećaju manje vrijednima jer znaju da to nije ispravan način discipline. Osjećaju se bespomoćno. Udarci možda za trenutak „zaustave” dijete, ali ne rješavaju problem. Autoritet ne dolazi iz straha, nego iz povjerenja i poštovanja. Poslanik, a.s., najbolji je primjer toga.
4. Udarci mogu dovesti do zlostavljanja
Kazna se lako pojača. Dlan postane šaka, šiba postane kaiš, novine postanu drvena kašika… Ono što počne kao „bezazleno” često eskalira. Roditelji koji su naučeni da je „lupanje po guzi normalno” nerijetko prelaze na teže oblike kazne jer ne poznaju druge odgojne metode.
5. Udarci ne popravljaju ponašanje
Često čujemo: „Što ga više udaram, on sve gori.” Udaranje ne popravlja ponašanje — pogoršava ga. Osnova dobrog ponašanja je dobro emocionalno stanje djeteta. Dijete koje se osjeća loše ponašat će se loše. Više batina = lošije ponašanje.
6. Udarci ne proizlaze iz sunneta
Hadis o poticanju djece na namaz pa makar i udaranjem odnosi se isključivo na namaz, a ne na svakodnevne situacije. Nigdje ne piše da je Poslanik, a.s., udario dijete — naprotiv, koristio je druge, blage odgojne metode. Ako slijedimo sunnet, onda biramo blage i mudre pristupe.
7. Udarci potiču ljutnju
I kod djece i kod roditelja. Djeca fizičku kaznu doživljavaju kao nepravdu, što stvara osjećaj poniženja. Poniženo dijete ili se povuče ili se pobuni. Udarci ne stvaraju disciplinu — stvaraju strah od osobe koja udara.
8. Udarci prizivaju ružna sjećanja
Traumatična iskustva pamte se jače nego ugodna. Udarci ostavljaju trag i na tijelu i na duši. Loša sjećanja mogu potisnuti lijepa.
9. Udarci imaju dugoročne posljedice
Istraživanja pokazuju da djeca koja su fizički kažnjavana imaju više emocionalnih poteškoća, slabije uspjehe u školi, te kao odrasli češće pribjegavaju nasilju prema partnerima i djeci.
Dokazi su jasni:
- što se dijete više fizički kažnjava, postaje agresivnije
- veća je vjerovatnoća da će i ono udarati svoje potomke
- udarci podstiču nasilje i neefikasni su
10. Udarci jednostavno nisu učinkoviti
Udaranje nije dobro ni za dijete, ni za roditelja, ni za društvo. Ne uči dobro ponašanje, stvara distancu i doprinosi nasilju. Ako udaranje nije rješenje — a nije — vrijeme je da potražimo alternative. Čitajmo, učimo i vraćajmo se sunnetu i Kur’anu. Razgovor, smirenost i razumijevanje uvijek dolaze prije batine.
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne u ovom teškom, ali časnom zadatku odgajanja ummeta, da nas uputi na pravi put i podari djela koja će biti na korist i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!
Ummu Imran
