Svi ratovi jednom završe, a možda je to napokon shvatio i Putin
U vrijeme velikog pritiska stigla je neobična izjava. Ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristio je proslavu Dana pobjede 9. maja, kojim se obilježava sovjetska pobjeda nad nacističkom Njemačkom, za izvanrednu poruku – da vjeruje kako se sukob u Ukrajini "bliži kraju". Taj komentar, prvi stvarni Putinov nagovještaj da bi se rat koji je započeo mogao približiti završetku, uslijedio je nakon dugog lamentiranja nad propalim pregovorima s početka invazije 2022. godine, piše CNN.
Ipak, Putin nije čovjek koji govori nepromišljeno. Njegovo rijetko odstupanje od uobičajenog, tvrdog stava možda je osmišljeno kako bi održalo iluziju da je mir u Ukrajini nadohvat ruke, što je narativ koji čelnik Kremlja dugo pokušava održati živim.
Prijedlog Šredera
Istovremeno, na dan kada je Moskva demonstrirala vojnu moć, odlučio je ne insistirati na maksimalističkim ciljevima, odnosno da se "specijalna vojna operacija" mora nastaviti do ispunjenja ciljeva.
Ti ciljevi – demilitarizacija Ukrajine i zauzimanje Donbasa – ni izbliza nisu ostvareni. Umjesto toga, čini se da je Putinova izjava odrazila prevladavajuće raspoloženje u Rusiji, potkrijepljeno nedavnim anketama, da se rat mora uskoro završiti.
U svom iznenađujućem istupu Putin je ponudio i novi obrat: predložio je da Gerhard Šreder (Gerhard Schröder), njemački kancelar od 1998. do 2005. godine, bude glavni pregovarač u budućim direktnim razgovorima s Evropom. Šreder, koji je bio predsjednik uprave ruskog plinovoda Sjeverni tok sve do ostavke nakon invazije 2022., ostao je blizak Putinu.
Ta ga je povezanost diskreditirala u očima mnogih, a prve reakcije u Evropi na tu ideju navodno su bile slabe. Ipak, prijedlog bi mogao naići na odjek u Vašingtonu i dodatno zakomplicirati napore za postizanje mira.
Poniženje na Crvenom trgu
Lako je Putinove nove diplomatske tonove posmatrati kroz prizmu njegovih prošlogodišnjih neuspješnih i neiskrenih mirovnih inicijativa. Međutim, uvriježeno mišljenje da Putinova vladavina ne može preživjeti ništa manje od potpune pobjede u Ukrajini narušeno je sve raširenijim kritikama širom Rusije zbog načina vođenja rata, njegovog trajanja te ogromnih ljudskih i ekonomskih troškova.
Među moskovskom elitom čak se šuška da Putin možda uopće neće politički preživjeti rat. U tom kontekstu, teško je vojnu paradu na Crvenom trgu vidjeti kao išta drugo osim poniženja za Kremlj.
Uoči događaja, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izdao je "dekret" kojim ju je odobrio, zaustavivši napade svojih snaga na tom području, što je bila poruka kojom se ismijava ideja da je Kijev u podređenom položaju. Odsustvo teške vojne tehnike s parade u oštrom je kontrastu s blistavim demonstracijama sile proteklih godina. Ove godine Moskva je imala samo vojnike, a i njih je sve manje.
Pad morala i ekonomski pritisak
Dugo je postojala uzaludna, pa i nerealna evropska nada da će se Rusija u Ukrajini jednostavno urušiti. Bez direktne vojne intervencije Evrope ili NATO-a, to je postala jedina strategija kontinenta – vršiti pritisak i nadati se da će se Moskva slomiti prije Kijeva.
S povratkom Donalda Trampa (Donald Trump) u Bijelu kuću, Evropa je imala malo izbora. No, ovaj put se čini da je preokret drugačiji. Kao prvo, pad morala u Rusiji je opipljiv. To se u policijskoj državi događa samo kada kritična masa nezadovoljnika počne sebe smatrati većinom i osjeti se dovoljno samouvjereno da progovori.
Putinu ponestaje siromašnih građana i osuđenika koje bi mogao unovačiti i izgubiti u loše planiranim napadima, a teško privlači i studente iz srednje klase. Uz to, ruska ekonomija sada zaista osjeća pritisak. Elita je očito dovoljno iziritirana da se Putin osjeća dužnim umiriti je sugestijom da bi se rat mogao bližiti kraju.
Ukrajinska tehnološka prednost
Druga promjena odnosi se na situaciju u Ukrajini. I njima nedostaje vojnika, možda i drastičnije nego Rusiji, ali zato imaju robote u izobilju. Gotovo zanemariv napredak Rusije na bojištu velikim je dijelom posljedica toga što je Kijev pronašao načine za napade, opskrbu, evakuaciju i presretanje ruskih snaga bespilotnim vozilima, odnosno dronovima.
Riječ je o izvanrednom postignuću, čiji je značaj u modernom ratovanju postao očit kada su bogate zaljevske zemlje u martu zatražile od Zelenskog pomoć u odbrani od iranskih dronova. On sada zaista ima "karte" za nastavak borbe, nakon što je Tramp prošle godine tvrdio da ih nema.
Moskva je i ranije uspijevala sustići tehnološki zaostatak, pa bi Ukrajina trebala biti oprezna. No, pred nama je ljeto u kojem Kijev, uprkos tome što rat u Iranu odvraća prijeko potrebnu globalnu pažnju, ostaje na nogama, a ne na koljenima.
U međuvremenu, Putinovo očigledno uvjerenje da su državni resursi neiscrpni polako se pokazuje kao zabluda kakva je oduvijek i bila. Svi ratovi jednom završe, a možda je to napokon shvatio i Putin.
