Godinama je pokušavao dokazati da tog kobnog dana most nije srušila granata HVO-a, već postavljeni eksploziv i to snaga Armije BiH.
Osim što je bio predivan simbol Mostara, Stari most, točnije njegovo rušenje, postalo je simbolom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u tom hercegovačkom gradu. Još od 16. stoljeća most se ponosno nadvijao nad Neretvom, preživio je brojne ratove, no 9. studenog 1993. godine je uništen u sukobu HVO-a i Armije BiH.
S obzirom da je ovo ponajveće arhitektonskih dostignuće svog vremena bilo jedina veza između istočne obale Neretve, pod nadzorom Armije BiH, i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom, haško Tužiteljstvo je za taj čin optužilo hrvatsku stranu, točnije šestoricu čelnika Herceg-Bosne. U prvostupanjskoj presudi 2013. godine Haški je sud utvrdio da je rušenje mosta bilo neopravdano vojnim potrebama rezultiravši potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i imalo je veliki psihološki učinak na stanovništvo zbog čega su optuženi bili proglašeni krivima.
Rušenje mosta vojno opravdano
Ipak, u srijedu je odlukom Žalbenog vijeća ta presuda poništena uz tvrdnju da je rušenje Starog mosta bilo vojno opravdano prihvaćajući tako žalbe obrane šestorice, no i dalje se za njegovo uništenje krivima smatraju hrvatske snage.
Najviše se protiv ove teze borio upravo general Slobodan Praljak, čovjek kojega su Bošnjaci zapravo najžešće napadali da je naredio rušenje mosta. Godinama je pokušavao dokazati da tog kobnog dana most nije srušila granata HVO-a, već postavljeni eksploziv i to snaga Armije BiH.
Sada već davne 1998. godine Praljak se bez straha pojavio na jednoj sarajevskoj emisiji u emisiji Telering Mate Đakovića i uvjeravao neprijateljski nastrojene gledatelje da Stari most u Mostaru nisu srušili po njegovoj zapovijedi.
“Ovdje sam došao sasvim miran, spreman sam na sve moguće upite, vrlo siguran u svoje stavove, u ono što sam u životu radio i što sam radio u ovome ratu. Kako sigurno u mnogim gledateljima, zbog čitavog niza okolnosti, sada treperi mržnja spram mene, ja ih mogu zamoliti da je malo stišaju, da me saslušaju, pogledaju, mirno procijene moje odgovore, koji će biti jasni, u oči gledateljima, u oči vama gospodine Đakoviću. Ja se ničega ne bojim, niti ne stidim. Sve sam radio po svojoj punoj savjesti, spreman na odgovornost kako se patetično kaže – i pred Bogom i pred ljudima”, rekao je na početku tog gostovanja Praljak gledajući ravno u kameru.
(Izvor: Depo)
