Dokazao se u proteklom ratu kao veliki borac i patriota, a poslije rata je bio prvi čovjek koji je svoj život posvetio spomen sobi posvećenoj 5. Korpusu i oslobađanju Krajine od četničkog agresora.
Tokom policijske karijere više puta je pohvaljivan za izvanredne rezultate rada, a od strane neposrednih rukovodioca za svoj rad kvalificiran je najvišim ocjenama.
Nažalost, nesretnim slučajem, uslijed eksplozije nepoznate eksplozivne naprave, Mehrudin je poginuo 28. maja 2019. godine. Na bolji svijet otišao je u mjesecu ramazanu. Njegova supruga, koja je bila svjedok tog događaja, potvrdila je da su posljednje riječi koje je Mehrudin izgovorio bile “la ilahe illallah”.
Njegova porodica, prijatelji i poštovaoci njegovog lika i djela nastavili su Mehrudinov put kako bi završili ideju koju je Mehrudin gradio i na njoj neumorno radio cijelo desetljeće. Muzej je zvanično otvoren 21. oktobra 2019. godine u prisustvu njegovih saboraca, predstavnika kantonalne vlasti i gostiju koji su došli iz udaljenih gradova i dijaspore da posvjedoče ovom značajnom činu.
Ono što više od dvije decenije nisu uspjele institucije uspio je čovjek koji je živio za Bosnu i svoj 5. korpus i zato sjećanje na njega ne smijemo prepustiti zaboravu.
Mehrudin Dedić je rođen 02.01.1974. godine u Bihaću. Osnovnu i srednju školu završava u svom rodnom gradu. Njegovu mladost prekida rat, te sa svojih 18 godina školsku klupu i olovku mijenja sa ratištem i puškom kao i ostali njegovi vršnjaci, sve radi odbrane domovine. Bivši je pripadnik 501. Slavne brigade Petog korpusa Armije RBiH. Do kraja rata je ranjavan 3 puta.
Od aprila 1996. godine, kada je demobilisan, zasnovao je radni odnos u Ministarsvu unutrašnjih poslova Unsko - sanskog kantona, gdje biva raspoređen u Jedinicu za specijalističku podršku Uprave policije MUP-a USK-a, te u činu starijeg policajca obavljao poslove policajca - vodiča službenih pasa. Tokom policijske karijere više je puta pohvaljivan za izvanredne rezultate u radu, a od strane rukovodioca za svoj rad ocjenjivan je najvišim ocjenama. Dobitnik je najvećeg policijskog priznanja - Zlatna policijska značka i Plakete branilaca Grada Bihaća.
Bio je sportista, tome svjedoče diplome koje su Mehrudinu dodijeljene. Neke od njih su:
-osvojeno 3. mjesto na državnom prvenstvu u trčanju na 42 km,
-osvojeno 2.mjesto u plivanju na Plivačkom Una maratonu,
-osvojeno 2.mjesto na Ultramaratonu na 50km,
te na BiH prvenstvu odbuljaš Mehrudin osvaja 3. mjesto.
Od strane Ujedinjenih Nacija u BiH Mehrudinu su dodijeljeni:
-certifikat za sudjelovanje i uspješan završetak kursa Ujedinjenih nacija za obuku pasa
-svjedodžbu o završenom profesionalnom usavršavanju tokom kursa pod nazivom „Svjesnost o drogama i obavještajni sistemi“,
-certifikat o ispunjavanju uslova bojevnog gađanja službenim vatrenim oružjem, ocijenjen ocjenom odličan,
-svjedodžba o uspješnom završenom profesionalnom usavršavanju tokom kursa pod nazivom „Prelazni policijski kurs“, implementirano od strane Međunarodnih policijskih snaga UN-a, u saradnji sa Federalnim ministarstvom MUP BiH
-potvrda o uspješnom završetku obuke iz taktičke podrške, implementirano od strane Međunarodnog reda policije UN-a za javni red i Glavne jedinice za upravljanje incidentima,
-svjedodžba o uspješno završenom profesionalnom usavršavanju tokom kursa pod nazivom „Policijsko djelovanje u zajednici“, implementirano od strane Međunarodnih policijskih snaga UN i Jedinice za obuku lokalne policije,
-8 puta je učestvovao u tradicionalnom super maratonu Bihać-Cazin-Bužim
-od strane Kantonalne bolnice „dr. Irfan Ljubijankić“ Bihać Mehrudinu je dodijeljena zahvalnica za dugogodišnje darivanje krvi u ovoj ustanovi.
Mehrudin je također počeo s pisanjem knjige o herojima MZ Veliki Lug, koju nažalost nije uspio završiti.
Bio je oženjen i otac 2 kćeri.
Svoje slobodno vrijeme je posvetio očuvanju od zaborava herojske borbe Petog korpusa i naroda ovog dijela BiH. Vodio se idejom da narod koji ne uči iz svoje prošlosti je osuđen na njegovo ponavljanje. Nije štedio ni sebe, ni svoj trud, ni novac, ni vrijeme, jednostavno branio je domovinu sve do svoje smrti.
Svakodnevno je na društvenim mrežama pisao o herojskim podvizima boraca Korpusa, o zdrastvenim problemima pojedinih boraca i pomagao i prikupljao pomoć, jednostavno bio je jedna vrsta njihovog zaštitnika. Neumorno je radio na upozoravanju da pali životi nisu uzalud. Pored ovog na području Grada Bihaća je izgradio, svojim sredstvima i uz pomoć porodica poginulih, par spomen obilježja da zauvijek svjedoče o najboljim sinovima države.
Od 2017. godine Mehrudin pokreće ideju sjećanja na sve žrtve srebreničkog genocida, te sa svoja dva prijatelja, Zijadom i Adamom Ćehićem dolaze na ideju postavke 8372 čahure koje svake godine instaliraju u drugi grad na području USK.
Mehrudin je uspio sačuvati mnoge vrijedne stvari vezane za rat u BiH. Bio je izvrstan poznavaoc historije, te je kroz rad muzeja dočekivao kako domaće posjetioce tako strane i prenosio istinu o herojskoj, pravednoj i časnoj odbrambeno-oslobodilačkoj borbi boraca i jedinica 5. korpusa.
"Volim svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Volim sve bosanskohercegovačke narode kojima BiH nešto znači..." (Mehrudin Dedić, 2017.)
Neka mu je vječni rahmet i da njegova ideja živi zauvijek!
