Projekt Tornado

sdfg
Autonomna mobilnost nije ograničena samo na velike gradove. Eksperimenti koji se provode na autonomnim vozilima moraju uključiti posebnosti slabo naseljenih područja. Naime, takva se područja suočavaju s lošom prometnom povezanošću i sve brojnijim izazovima.

 

Cilj nedavno završenog istraživačkog projekta TORNADO bio je otkriti komunikacijsku infrastrukturu i tehnologije uz koje će usluge autonomne mobilnosti postati dostupne u ruralnim i prigradskim područjima. Projekt se temeljio na dva slučaja uporabe, a u njemu su zajedno sudjelovali industrijski i akademski partneri, aglomeracijska zajednica i lokalno stanovništvo.

U tu svrhu provedena su dva eksperimenta vezana uz usluge autonomne i električne mobilnosti, uključujući sveobuhvatno validacijsko ispitivanje u stvarnim uvjetima:
– usluga dijeljene mobilnosti, testirana uz pomoć Renaulta ZOE kako bi se lokalna željeznička stanica u Gazeranu izravno povezala s poslovnim parkom Bel Air – La Forêt u Rambouilletu (na jugozapadu Pariza)
– usluga prijevoza putnika na kratkim relacijama unutar poslovnog parka Bel Air.

Tehnička faza projekta TORNADO temeljila se na definiranju i razvoju rješenja za autonomnu vožnju, kao i razvoju komunikacijske infrastrukture i tehnologija kako bi se:
• Povećala sigurnost: strojna i programska oprema, ugrađena i daljinski povezana rješenja, povezanost vozila s infrastrukturom itd.
• Udovoljilo posebnim zahtjevima prigradskih i ruralnih područja: uske ceste, kružni tokovi, prepreke koje smanjuju vidljivost, nedostatak oznaka na cesti, promjene u vrsti terena, uski tuneli s jednim prometnim trakom itd.

Misija Grupe Renault bila je sljedeća: ostvariti 13 kilometara potpuno autonomne vožnje u spomenutim uvjetima i tako izravno povezati željezničku stanicu u Gazeranu s poslovnim parkom Bel Air u Rambouilletu.
Svrha ispitivanja složenih uvjeta vožnje u ruralnim i prigradskim područjima bila je sljedeća:
• poboljšati perceptivne sposobnosti autonomnih vozila i omogućiti im da u stvarnom vremenu prepoznaju prepreke u krugu od 360 stupnjeva (vrsta prepreke, veličina i udaljenost od vozila)
• moći locirati i kontrolirati autonomno vozilo (s dopuštenim odstupanjem od 20 cm od zadane putanje) kako bi se osiguralo da slijedi putanju čak i na uskim cestama i različitim terenima
• odgovoriti na problem privremenog gubitka GPS signala i vožnje u uvjetima nepostojeće vidljivosti, primjerice prilikom vožnje tunelima s jednim trakom
• postići brzinu koju putnici i drugi sudionici u prometu smatraju uobičajenom, tj. brzinu od 70 km/h u autonomnom načinu rada.
Imajući to na umu, suradnici na projektu odlučili su ispitati funkciju različitih sastavnica povezane infrastrukture (povezani semafori i ugrađene kamere s pomoću kojih vozila prepoznaju nevidljive prepreke).

Ispitivanje slučaja uporabe zaokruženo je stvaranjem usluge prijevoza „od vrata do vrata” u poslovnom parku Bel Air. Riječ je o autonomnom električnom shuttleu koji može prevesti do 10 ljudi i koji je ispitan na kružnoj ruti koja povezuje različite stanice u parku.
Kako bi prijevoz putnika s jednog kraja poslovnog parka na drugi bio siguran, u shuttle su ugrađeni novi sustavi naših partnera koji omogućuju naprednu percepciju vozila, iskorištavanje infrastrukturnih mogućnosti za širenje percepcije i automatizaciju sigurnosnih sustava.

Testiranim vozilima Renault ZOE i shuttleom upravljano je s pomoću iste mobilne aplikacije te su sinkronizirani kako bi pružili nesmetanu uslugu tijekom ispitivanja.