Kad insan posti ne mere, a da ne razmišlja o ljudima koji nejmaju šta jest’. Kad insan posti ne mere, a da ne razmišlja o sebi i o svom životu i da se pita, jesam li ja dobar insan i vjernik. Dolaze tako svakake misli, pa i one najcrnje, a ja ih umijem pustit’ da samo dođu i prođu, a da me ne opogane. Dolaze i svakak’i ljudi, neki umiju plaho leć’ insanu, a neki ga znaju, što ‘no kažu, iz pameti i iz vjere istjerat’. Tako i Kasim.
Ramazanske priče: Bilesi limun
