30 May

Ramazanske priče: Bilesi limun

Kad insan posti ne mere, a da ne razmišlja o ljudima koji nejmaju šta jest’. Kad insan posti ne mere, a da ne razmišlja o sebi i o svom životu i da se pita, jesam li ja dobar insan i vjernik. Dolaze tako svakake misli, pa i one najcrnje, a ja ih umijem pustit’ da samo dođu i prođu, a da me ne opogane. Dolaze i svakak’i ljudi, neki umiju plaho leć’ insanu, a neki ga znaju, što ‘no kažu, iz pameti i iz vjere istjerat’. Tako i Kasim. Čuje ili pročita nešto i dojde u mene da mi to rekne, k’o da je on to smislio, a sve da bi mi dokazo da je on pravi vjernik i mumin, a da smo mi svi ostali anamo oni, k’o biva ćafiri. Veli ti on meni:
- Znadeš li ti, Uzeire, da muslimanska godina ima trista i šeset dana?
- Ne znam, reko’, odaklen ću znat?

On me i ne sluša neg’ se nastavi:
- A znadeš li ti, Uzeire, kol’ko naš Kur`an ima listova?
- Haj, Boga ti, šta si me tu ufatio ispitivat’ k’o da ću medresu upisivat’.

On me i ne ču, neg’ nastavi:
- Trista i šeset, moj Uzeire, a vi još ne vjerujete, a ko god ne vjeruje čeka ga Džehhenem i džehennemske vatre.

Gledam ga ja i htjedoh mu rijet’ što mi prvo naumpade:
- E, vala, ako ćeš ti i tak’i k’o ti bit’ u Džennetu onda ću ja radije u Džehennem sa Kinezima, Rusima i ostalim ćafirima, neg’ stobom.

Srećom, unijde Fata i zaustavi me da ne reknem i pokvarim ovaj post.
- Viđe li ti onu moju namazbezu što mi je Lutvovica donijela s hadža?
- Jok ja.

K’o da je znala da će me ovaj Kasim iz vjere išćerat’, započe u mene Fata drugi muhabet.
- Sjećaš se ti,Uzeire, kad ono nama Kemica s Malte donese glavicu luka i limun?
Reko’:
- Sjećam, kako se ne bi’ sjeć’o. Meščini da je bio Ramazan ‘93. Nejma se, haman ščime iftarit’. Na sehur nismo ni ustajali, neg’ ‘nako. Dođe u mene Kemica, čak sa Dolac Malte i dade mi glavicu luka, i moreš mislit’ limun, donio odnekle sa terenae. Samo onaj koji je bio u Sarajevu 93. a nije se snašo, a tkvih je bilo najviše, more znat kolko je glavica luka bila golema, a o limunu da ti i ne govorim. Fata ošla ranije leć’, a ja stavim onu glavicu luka i limun na hastal i odem i ja leć’. Ustala Fata na rani sabah i kad je ugledala onu glavicu luka i limun samo sjela na minder i gleda u ono dok ja nisam ust’o.
- Šta ti je, ženo, šta si blehnula u to k’o tele u šarena vrata?
- Moj Uzeire, ja mislila preselila na Ahiret i došla u Džennet kad sam ugledala ovu glavicu luka i, bilesi, limun.

Kako mu mi ovo ispričasmo tako se i Kasim, namah pokupi i ode nekom drugom vazit’.

 

 

(Iz Hadžibegove druge - Glavica luka i limun)

 

 

https://www.cazin.net/vijesti-novi/kemal-copra-sve-popularniji-pisac-hadzibeg-bogastvo-bosanskoga-jezika/

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top