REAKCIJA NA SASTANAK U ISTANBULU ENVER KAZAZ: Ko je kome ideološki otac, a ko je mali od kužine?

U Istanbulu su se jučer sastala tri lidera – Recep Tayyip Erdogan, Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović. Teme poput trajnog očuvanja i jačanja mira i stabilnosti među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini ili autoputa, zasjenjene su reakcijama političara o tome ko je mogao a ko trebao ići na sastanak. Za interview.ba profesor i politički analitičar Enver Kazaz govori o vanjskoj politici naše zemlje koja, tvrdi, ne postoji, o odnosima Tuske sa BiH ali i o narednim izborima.
 

BiH IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA „Bosna i Hercegovina, ali i region u cjelini nikada nisu bili ozbiljni subjekti povijesti, dakle, proizvođači povijesnih događaja. Uglavnom su bili objekti, oni koji trpe događaje. U ovom trenutku je cijela regija, BiH pogotovo, poprište sukoba međunarodnih velikih igrača, koji nemaju neke velike interese ovdje, ali imaju područje svoje borbe i dokazivanja svoje političke moći.“

INTERVIEW.BA: Jučer je u Istanbulu održan sastanak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana sa članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Imali smo snažne reakcije na ovaj sastanak. Šta vi kažete?

KAZAZ: Bosanskohercegovačke reakcije su reakcije starog nacionalističkog tipa. Naime, Bosna i Hercegovina zbog unutarnje nesuglasnosti ne može imati međunarodnu politiku i nije dobro da Izetbegović bez konsultacija sa druga dva člana Predsjedništva BiH putuje tamo.Činjenica da on putuje tamo pokazuje do čega je stalo Izetbegoviću - puno više do promocije lične politike i politike njegove stranke, negoli do zaštite države.

Kad je u pitanju Turska, njen odnos prema Bosni i Hercegovini je čisto ideološki, s ciljem da u BiH razvije emocionalistički odnos između radikaliziranih Bošnjaka, pristalica SDA precizno rečeno i Erdoganove partije, tj. radikaliziranih Turaka. Na taj način se stvara neka vrsta turkocentrično-islamocentrične politike u obje zemlje i na taj način se kod Bošnjaka stvara autokolonizatorska fantazma. Bošnjaci dobijaju ono što već imaju Srbi i Hrvati u Rusiji i Njemačkoj, dakle, neku drugu moćnu zemlju kao svog zaštitnika. Turska ima najmanje investicija u Bosni i Hercegovini od svih zemalja u regionu i Turska Bosnu i Hercegovinu koristi kao tržište za razvoj svoje precizne industrije, odnosno kao tržište za plasman svojih roba. Turska ima velike koristi od zemalja u regionu i Erdogan koristi Vučića i Izetbegovića za ostvarenje svojih interesa. Ono što je važno pritom napomenuti jeste i ovo – Vučić je uspio od Turske izmusti više investicija, nego Izetbegović koji je Erdogana proglasio svojim ideološkim ocem.

 

Bosna i Hercegovina, ali i region u cjelini nikada nisu bili ozbiljni subjekti povijesti, dakle, proizvođači povijesnih događaja. Uglavnom su bili objekti, oni koji trpe događaje. U ovom trenutku je cijela regija, BiH pogotovo poprište sukoba međunarodnih velikih igrača, koji nemaju neke velike interese ovdje, ali imaju područje svoje borbe i dokazivanja svoje političke moći. Dakle, i Sjedinjene američke države i Evropska unija predugo su držale region u situaciji status quo, gdje je u region uplivala Rusija koja je ojačala. Ono što Turska kao regionalna, ne svjetska sila pokušava, to je da se natječe sa daleko moćnijima na ovom prostoru.

INTERVIEW.BA: Izborna je godina. Da li je prerano za prognoze ko će pobijediti?

KAZAZ: Izetbegovićeva SDA je u unutarnjem rasulu, u ogromnom sukubu između klanova i njihovih interesa, od sukoba na relaciji Konaković-načelnik Općine Novi Grad u Sarajevu, do sukoba banovićka-tuzlanska linija u Tuzlanskom kantonu, preko sukoba u Krajini, do poznatih afera generalnog sekretara i dva potpredsjednika SDA protiv kojih se vode sudski postupci. Ali, to ne znači da ta partija neće smoći snage da preko svojih klijenata, tj. državnih službenika i uposlenika javnih firmi i uz pomoć Islamske zajednice ostvari određeni politički uspjeh. Ne onakav kakav je imala, ali u svakom slučaju partija koja neće značajno pasti. U Republici Srpskoj traje borba na politički život i smrt Saveza za promjene i Dodikovog režima. Bio bi veliki uspjeh da taj režim padne, ne zato što bi se u RS nešto radikalno promijenio odnos prema BiH, nego zato što bi to bio signal da režimi mogu pasti, mirnim političkim putem. Kad je u pitanju opozicija u Federaciji, SDP se demokratizirao iznutra nakon ere Zlatka Lagumdžije i ta stranka bi mogla napraviti, ako bude vodila valjanu ideološki preciznu socijaldemokratsku kampanju, dobar rezultat. Moguće je da dođe do promjene vlasti u Federaciji, gotovo je izvjesno da bi nakon jednog ozbiljnog nastupa SBB, SDP i DF, uz neke manje stranke mogli da poraze SDA. Očigledno je da bi HDZ u situaciji da ne bude zadovoljan izborima mogao blokirati formiranje vlasti.

 

(Izvor: Interview.ba)