Naš trud mora biti veliki, a borba s dušom stalna
Sa zalaskom sunca večeras počinje ramazan, mjesec dobra, milosti, oprosta, molitvi i dobrih djela. U džamijama u BiH večeras će klanjati prvi teravih-namaz, a sutra je prvi dan posta.
O emocijama pri susretu s ramazanom, ali i drugim aktuelnim temama, u intervjuu za “Avaz” govori reisu-l-ulema IZ u BiH, Husein ef. Kavazović.
Nagrade ramazana
Uz duhovne poruke, reis se osvrće i na pitanja blokade države, nesreće u BiH koje odnose živote, potrebe za reformama i na to ko ih treba predvoditi.
Uvaženi reisu-l-ulema pred nama je mjesec ramazan. S kakvim emocijama i kakvim brigama ga dočekujete?
- Kao i svaki musliman i ja se radujem dolasku dragog gosta kao što mi muslimani u Bosni volimo tepati mjesecu ramazanu. Uvijek smo ga dočekivali s radošću, spremajući se i individualno, ali i u porodici za njegov dolazak. Tako je i danas. Trudimo se da se ramazansko raspoloženje na nama vidi, u našim mahalama i u gradovima. Neki kažu da su ramazani u Bosni iznimno lijepi pa dođu iz dalekih krajeva da ga provedu ovdje, s nama. A ako briga ima, one su više vezane za ostvarenje naših očekivanja. Brine nas sve, pa i mene, hoćemo li ispuniti ono što se od nas očekuje. Darovi s kojim odlazimo pred Gospodara svjetova, moraju biti čisti u nijetu i srcu, da bi bili primljeni. Naš trud mora biti veliki, a borba s dušom stalna. Vjerovjesnik je rekao: “Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen oprost.”
Ramazan je mjesec mira, dobra i dobročinstva. Živimo li u vremenu kada je mira, dobra i radosti u svijetu sve manje i kako ga preživjeti?
- Vjerovjesnik Muhammed, a.s., rekao je: “Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet”. Polazeći od ovih Poslanikovih riječi, za svakog od nas najvažnije je traganje za mirom koji će nas dovesti Bogu, Koji je i sam Mir, jer je jedno od Njegovih lijepih imena Mir. Ali, mi muslimani naš mir ne tražimo u osami, izolaciji, već kroz susrete s Bogom putem ibadeta, pokore, i prilikom našeg susretanja s braćom i sestrama u džematu, na mukabelama, namazima, iftarima, obilascima rodbine i prijatelja, obilascima siromašnih i bolesnih. Ovo su putovi kojima musliman prilazi Bogu, Koji je Mir i od Koga je mir. Vjerujem i nadam se da, sve dok bude vjernika bit će i dobra u svijetu. Dok bude istinske pokore Bogu, bit će i prijateljstva među ljudima. Dobro i prijateljstvo su staze koje vode miru u svijetu.
Upravljanje državom
Država u blokadi, građani zabrinuti zbog izostanka bilo kakvog napretka, ali i zbog ostalih smetnji njenom opstanku. Kako vidite trenutnu situaciju i jesmo li dovoljno snažni da, u godinama kada se mijenja svijet, sačuvamo BiH?
- Država je u zastoju kada su u pitanju reforme. Državna vlast je u potpunoj blokadi i veoma slabo vrši svoju upravljačku funkciju. Bosna i Hercegovina je država koja ima koliko-toliko razvijen državnopravni okvir, sigurnosni okvir, ekonomski okvir, ali njen civilni, kulturni okvir je veoma slab i skoro da ne postoji. Ne postoji prepoznatljiv zajednički okvir za kulturnu geografiju u koju treba integrirati društvo. Tome se protive neprijatelji ove lijepe zemlje i zbog toga je teško ostvarivati napredak u političko-pravnom, ekonomskom, sigurnosnom i drugim područjima. Moramo jačati duhovne i kulturne sposobnosti našeg čovjeka u Bosni i Hercegovini. Naša kulturna dostignuća razvijati i objedinjavati ih na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine i učiniti ih prepoznatljivim. Bosna i Hercegovina se kako-tako kretala do sada u sferi državnopravnog okvira, ekonomskih integracija i razvijanja sigurnosnog sustava, ali civilni okvir, kultura i njena integrativna snaga, ostala je potpuno po strani, zanemarena, napuštena. Ja lično mislim da je odbrana Bosne i Hercegovine veoma važna na ovom polju, to je ono što je bilo i što će biti presudno u budućnosti za našu zemlju.
S druge strane, bole nas bez rata izgubljeni životi, zbog kojih je mladost izašla na ulice. Kako ljudskom životu u ovakvom društvu vratiti njegovu vrijednost?
- Upravljanje društvom i državom moralo bi biti uvjetovano ostvarivanjem dobrobiti u društvu i državi. Ako se to ne bi ostvarilo, političke elite koje su preuzele odgovornost za upravljanje državnim interesom, u svakom demokratskom društvu, neminovno odstupaju. U posljednjih nekoliko godina dogodilo se nekoliko nesreća u našoj zemlji, koje su odnijele živote velikog broja ljudi. Ako sagledamo u kojim sektorima ljudske djelatnosti se to događalo, primijetit ćemo da se to događalo u sferi devastacije prirodne sredine (Jablanica, Konjic), u sferi socijalne zaštite i usluga (Tuzla, Tarčin) i u komunalnom sektoru, posebno u Sarajevu. U svemu ovome vidimo da je, ustvari, zakazao ljudski faktor, jer upravljačke strukture nisu dovoljno posvetile pažnje onome što bi moglo ugroziti život ljudi. Sjećam se, jednom prilikom me posjetila odgovorna osoba koja je tek bila stupila na dužnost, koja je, kako reče, došla da usreći građane Sarajeva. Pravo da vam kažem, to mi je bilo malkice čudno, gledao sam je pomalo s nevjericom, pitajući se da li sam je dobro čuo. Pokušao sam joj na lijep način reći da bi naša sreća bila ako bi se ona fokusirala na sakupljanje, razvrstavanje i odvoz smeća, recimo; na sigurnost saobraćaja, čistoću ulica, sigurnost građana od obrušavanja fasada i sl. Vjerujem da bi ovo, ustvari, trebala biti primarna zadaća vlasti, pa bi kvalitet života u našim gradovima bio bolji, a narod zadovoljniji.
Ne smijemo stajati
Nedavno ste kazali da ovako više neće ići i naglasili da su potrebne reforme u svim segmentima. Kako, kada i s kim ih započeti?
- To je itekako životno pitanje, pa je teško na njega dati zadovoljavajući odgovor. Reforme se ne započinju, one stalno teku, jer ljudsko društvo ne može stajati u mjestu. Mirovanje i zastoj su smrt za društvo i državu. Ne znam da li smo toga dovoljno svjesni. Kako Kur’an kaže: „Sve u svemiru plovi“, dakle, kreće se. Društvo je kao i sam čovjek, onda kada padne na postelju, umire. Potrebna nam je reforma: državnopravnog okvira (ustav, zakoni, recimo), ekonomskog okvira (pitanje imovine, recimo), sigurnosnog okvira (odbrana i sigurnost, recimo), civilnog okvira (zdravstvo, obrazovanje, kultura, recimo), i drugi sektori od značaja za društvo i državu. Potrebno je stalno raditi na izradi presjeka stanja, kako onog dostignutog, tako i onoga što bismo morali učiniti. Za reformu u društvu potreban je politički konsenzus, i u manje složenim društvima, to je polazna tačka, svega.
Do koncenzusa mogu doći samo one političke elite koje imaju kompetenciju, znanje i neophodan socijalni kapital za saradnju s drugima. To moraju biti ljudi koji imaju nultu toleranciju prema onim pitanjima koja vode u nesporazume i sukobe. S druge strane, to moraju biti ljudi koji iza sebe imaju ostvarive i mjerljive rezultate, a ne samo puke želje. Nikada više ne bismo sebi mogli priuštiti luksuz da damo povjerenje populistima, nadobudnim ljudima, bez da pogledamo što su ti ljudi do sada radili i kako su se prema društvu odnosili. Okvir i smjer trebaju određivati stariji, iskusni, politički ostvareni ljudi, a izvođači radova moraju biti mlađi, kompetentni i energični ljudi; spremni da preuzmu rizike izvršne vlasti, koja zahtijeva snažnu volju i puno energije. Ako bismo tako postupili, možda bismo se mogli nadati boljem. A Allah najbolje zna!
Svim muslimanima i muslimankama želim sretne i berićetne ramazanske dane!
Foto: screenshot
