Ne pamti selo Oplanić u knićkoj općini veću tragediju i nesreću. Tu su danas sahranjeni blizanci Vuk i Naum (8) Pešić, koji su nastradali u saobraćajnoj nesreći na autoputu kod Požarevca prije nekoliko dana.
- Čini mi se da se rijeka Gruža, koja se nalazi pored kuće Aksentijevića, gdje su blizanci živjeli s majkom Slavicom, izbistrila od suza koje su prolivene. Cio gružanski kraj je u šoku - pričaju mještani ovog sela.
Tamo su od jutra iskopane dvije male rake. I oni kojima je po običajima zapala ta neprijatna rabota plakali su sve vrijeme. Ulica je putem koji spaja Oplanić sa Knićom i magistralom Kragujevac - Gorni Milanovac bila zakrčena. Kolona duga kilometar. Svi su došli da odaju posljednju poštu Naumu i Vuku, veselim dječacima, koji su se sa svakim pozdravljali, prozborili koju, trčkarali po selu, hitali u školu koja je tu blizu.
Na hiljade ljudi prisustvovalo je sahrani, izjavljivalo saučešće, opijelo u dvorištu kuće služili su svi sveštenici SPC-a s teritorije općine Knić, koja je proglasila Dan žalosti.
Od kada su jučer poslije podne dovezena dva bijela sanduka s tijelima dječaka, svi mještani zanijemjeli su od tuge. Lelek i kuknjava prolamaju se kroz selo, Hitna pomoć intervenirala je nekoliko puta.
Na vječni počinak Nauma i Vuka ispratili su i đaci Osnovne škole "Sveti Sava" iz obližnje Toponice, gdje su ove godine nesretni dječaci trebali krenuti u drugi razred. Oprostili su se i članovi KUD "Gornja Gruža" iz ovog sela, čiji su talentirani članovi bili nastradali blizanci.
- Djeca su došla posebno. Od tuge niko nije mogao da ih organizuje - kažu komšije.
Povorku su predvodili sveštenici . Majka Slavica, pored brata Radeta Aksentijevića i majke Zorice, jedva hoda pored dva mala bijela kovčega, pridržavaju je. Desetak godina borila se za potomstvo. Sada sinove ispraća posljednji put. Jedva izdržava bol i tugu. Od njene kuknjave ledi se krv u žilama.
Ne pamti gružanski kraj ovakvu tragediju. Na školi barjak na pola koplja, umrlica. Na fotografiji dječaci su zagrljeni i nasmijani. Baš onako kako će ih i mještani pamtiti.
Majka Slavica sve je vrijeme pod sedativima. Noge je ne drže. Oko nje su rođaci, pridržavaju je dok se majčin lelek prolama Oplanićem. Dežura i ljekarska ekipa.
- Pustite me, pustite me! Obećala sam sebi i djeci da ću da izdržim i da ću da ih ispratim - riječi su majke Slavice koje paraju srce.
Na groblju Bozman, u isto vrijeme kada su sahranjeni dječaci u selu Oplanić, na vječni počinak ispraćeni su i njihov otac Aleksandar (42) i baka Stanica (75). Djed Dragutin ostao je sam, obolio od Parkinsove bolesti. Prije nekoliko godina izgubio je i sina Miodraga. Kuća u ulici Hadži Pordanovoj ostala je pusta.
- Sve sam izgubio, sve je gotovo. Pobio mi je sve - ponavlja Dragutin.
