Šutnja i ravnodušnost nisu opcije, empatija je rješenje - poruka je i zaključak projekcije filma "Sarajevo Safari" održane u Cirihu, u organizaciji udruženja koje okuplja Bosance i Hercergovce u Švicarskoj
Projekcija filma "Sarajevo safari" upriličena je proteklog vikenda u prostorijama Filmpodium-Kino u centru Ciriha, u organizaciji "Kino-Bosna".
Prije početka prikazivanja filma prisutne je o detaljima filma i odluci da se film prikaže u Cirihu upoznala članica Udruženja "Bosna-Film" Maida Čekić.
Film, sam po sebi, od samog pojavljivanja u javnosti izazvao je velike kontroverze, otvorio mnoga pitanja, te dao novu dimenziju o opsadi i stradanju građana opkoljenog Sarajeva.
Iako se u javnosti dugo šaputalo o vikend-snajperistima iz zapadnih zemalja, o osobama koje nisu ratni plaćenici, nego osobe koje su plaćale velike sume novca da dođu i ubijaju civile i djecu u opkoljenom Sarajevu, ovim dokumentarnim filmom napravljen je izuzetno važan iskorak u dokazivanju istine o beskrupuloznosti, zvjerskim metodama, patnjama i stradanju stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Nastavak vijesti ispod oglasa li će ruka pravde stići aktere ovog gnusnog zločina teško je predvidjeti, ali sama činjenica da je čovječanstvo saznalo da je postojao "lov na ljude" u Sarajevu, svakako jedan mali vid satisfakcije za pretrpljenu bol, ali i dokaz da se bar istina, ako ne pravda, može dokazati.
Peticija parlamentu Švicarske
Nakon filma, diskusiju je moderirala voditeljica "Kino-Bosna" Emina Konjalić, a učesnici su bili Merima Prusac, Thomas Kern i dr. Andreas Frei.
Prusac je govorila o svom iskustvu devetogodišnje djevojčice u opkoljenom Sarajevu, prolasku kroz tunel spasa i trenutnom angažmanu u Švicarskoj. Bilo je to autentično svjedočenje o ratnom djetinjstvu u opkoljenom Sarajevu, preživljenim i proživljenim opasnostima, traumama, posljedicama i ožiljcima koji su ostavili trajni trag.
Merima Prusac je inicirala peticiju i uputila je prema parlamentu Švicarske, kako bi se ispitalo, da li je u "Sarajevo safariju" bilo i državljana Švicarske, naglasivši da je zbog toga doživjela prijetnje i druge neugodnosti.
Šutnja i ravnodušnost nisu opcija, pokazati empatiju, a ne mržnju je naša ljudska i moralna obaveza istakla je Merima Prusac.
Ratni reporter, Švicarac Thomas Kern, govorio je o svojih šest mjeseci provedenih među ljudima u ratnom Sarajevu. Kroz fotografiju i vlastito iskustvo, detaljno je prenio svjedočenja i bitne dokaze o razmjeri zločina nad civilim stanovništvom opkoljenog Sarajeva, između ostalog i o vikend ubicama.
Trofej ljudske glave
Dr. Andreas Frei, forenzičar psihijatar, sa naučne strane je pokušaao objasniti profil ljudi koji su iz zabave, iz dosade, iz hira, ili kako bi na bosanskom rekli "iz objiesti", dolazili i debelo plaćali "lov na ljude". Iako se radi o iskusnom stručnjaku, čovjeku koji je zaradio penziju kao forenzičar psihijatar, ovaj fenomen i takav profil ljudi, i za njega su prosto nepoznanica, neobjašnjiva naučna pojava. Pokušavajući detektirati psihu tih monstruma, naglasio je kako se ne radi o psihološkim bolesnicima, već se radilo o uspješnim poslovnim ljudima.
- Jednostavno, nema drugog objašnjenja nego da se radi o zlim, pokvarenim ljudskim stvorenjima, zvijerima u ljudskom obliku, osobama koje imaju sve u životu i eto, u svojoj riznici nemaju trofej ljudske, dječije mrtve glave. Također se treba zapitati kakav je mentalni profil ljudi koji su asistirali ovim ubicama, naglasio je dr. Frei.
Iako se radilo o jako osjetljivoj, dirljivoj, na momente teško podnošljivoj priči same žrtve snajpera, na kraju se da izvesti zaključak da je sam događaj imao pozitivan efekat. Solidan broj švicarskih državljena, dosta omladine i bh. građana iskazalo je interes za ovaj film, tako da su organizatori zadovoljni odzivom, a time i porukom koju su htjeli i definitivno uspjeli prenijeti u javnost.
Izvor: oslobođenje.ba
FOTO: Ilustracija
