U sukobima s policijom bio je veliki broj povrijeđenih građana, ali i policajaca.
Pojačane policijske snage u popodnevnim satima ugušile su demonstrante, a određeni broj nasilnih demonstranata je uhapšen. Nakon izvjesnog vremena zbog paljenja zgrade Predsjedništva BiH osuđeni su Salem Hatibović i Nihad Trnka.
Građani su tražili ostavke kantonalnih premijera, socijalnu pravdu, a nastavili su se okupljati i danima poslije na glavnoj sarajevskoj saobraćajnici.
Iskra protesta krenula je 4. i 5. februara iz Tuzle gdje su oštećeni radnici nekoliko firmi tražili rješavanje njihove sudbine. Već 7. februara u Tuzli su na ulice izašle hiljade građana. Građani su uspjeli probiti policijsku blokadu i zapaljena je zgrada Vlade TK. Protesti su se prelili i u druge gradove.
Osim institucija, u Mostaru su 7. februara zapaljene prostorije HDZ BiH i SDA.
Protesti su izvojevali ostavke premijera Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona.
Zbog februarskih protesta 2014. godine SDA je zatražila smjenu tadašnjeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića koji je i smijenjen 13. marta glasovima poslanika SDA, SDP BiH, SNSD-a, PDP-a i SDS-a.
Tražila se i odgovornost tadašnjeg direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Gorana Zubca jer je odbio poslati SIPA-inu Specijalnu jedinicu kako bi se zaštitila zgrada Predsjedništva BiH. Zubac je smijenjen u avgustu 2015. godine.
Sud BiH osudio ga je na uslovnu kaznu od godinu dana zatvora, a nakon što je Sud BiH potvrdio prvostepenu presudu kojom je Zubac proglašen krivim zbog krivičnog djela nesavjesnog rada u službi.
