Razlike u stavovima su očite. Jedni tvrde da podaci organizacija koje mjere nedozvoljene i prljave čestice u zraku nisu tačni te da je zrak čistiji nego što je prikazano, a drugi upozoravaju da je stanje lošije, prenosi Avaz.ba.
Svi šute
Stručnjakinja za kvalitet zraka Aleksandra Knežević spada u grupu onih koji tvrde da je stanje mnogo bolje nego što je prikazano. Ona dodaje da se čulima može primijetiti da je zrak u Sarajevu prekomjerno zagađen.
- To je jedni način da se ustanovi kvalitet zraka, jer oni koji su za to plaćeni u Sarajevu pogrešno vrednuju mjerne podatke. Tako mi ne znamo da li je zrak zagađeniji na Baščaršiji ili Ilidži, ne znamo da li se iz godine u godinu zagađenost smanjuje ili povećava - kaže Knežević.
Također, ističe i da se sve radi nakaradno i da je osobama bez ikakvog predznanja data mogućnost da mjere podatke.
- Kvalitet zraka utvrđuje se uzorkovanjem, analizom izmjerenih rezultata te njihovim vrednovanjem tako što se poredi s graničnim vrijednostima. Ali, to se ne radi. Odgovornima je poznat ovaj problem, ali svi šute - dodaje Knežević.
Sitna prašina
I Samir Lemeš, predsjednik Udruženja „Eko forum“ iz Zenice, slaže se da podaci nisu tačni, odnosno da je situacija mnogo gora.
- Mjeri se samo količina sitne prašine u zraku i na osnovu toga se određeni gradovi proglase najzagađenijim. Ali, da bi informacija o zagađenju bila potpuna i pouzdana, potrebno je izračunati vrijednost indeksa kvaliteta zraka ne samo na osnovu sadržaja prašine nego i drugih zagađujućih materija – smatra Lemeš.
Ističe da podaci koji se prezentiraju na internetu i web-stranicama Udruženja „Eko akcija“ nisu tačni, jer to udruženje prikuplja podatke od Hidrometeorološkog zavoda, obrađuje ih, a indeks računa na pogrešan način.
Podić: Nemamo svoj indeks
- Mi koristimo podatke sa zvaničnih mjernih stanica. Objavljujemo ih svaki sat. Koristimo indeks kvaliteta zraka po metodologiji njemačke agencije za zaštitu okoliša, koja se svugdje u svijetu koristi. Mi vlastiti indeks nemamo – rekao nam je Anes Podić iz „Eko akcije“.
