Pojedini pacijenti u posljednjim sedmicama života počinju govoriti o susretima s ljudima koji su davno preminuli. Ova iskustva, koja su nekada smatrana neobičnim pričama, danas privlače pažnju i medicinskih istraživača.
Postoje trenuci u ljudskom životu koje je teško objasniti, čak i uz sva dostignuća savremene medicine. Jedan od njih vezan je za posljednje dane teško bolesnih ljudi, kada neki od njih počinju govoriti da vide osobe koje odavno nisu među živima.
Medicinsko osoblje koje radi u hospicijima i ustanovama za palijativnu njegu susreće se s takvim iskustvima. Pacijenti ponekad spominju preminule roditelje, supružnike, prijatelje ili druge bliske osobe. Neki govore da ih vide pored kreveta, drugi da su s njima razgovarali, dok pojedini jednostavno opisuju osjećaj njihove prisutnosti.
Ono što posebno privlači pažnju jeste način na koji pacijenti doživljavaju ove susrete. Umjesto straha i uznemirenosti, često govore o miru, sigurnosti i utjesi.
Susreti koji pacijentima donose mir
U medicinskoj literaturi ovakva iskustva poznata su kao snovi i vizije na kraju života. Mogu se javiti tokom spavanja, ali i u budnom stanju, kada je osoba sposobna razgovarati i prepoznati ljude oko sebe.
Za porodice takvi trenuci mogu biti zbunjujući. Nije jednostavno slušati voljenu osobu kako govori da je vidjela majku koja je umrla prije mnogo godina ili supružnika kojeg odavno nema.
Ipak, za samog pacijenta takvo iskustvo može imati sasvim drugačije značenje. Susret s nekim ko je obilježio njegov život ponekad donosi osjećaj bliskosti i smirenosti u periodu kada se suočava s velikom neizvjesnošću.
Zdravstveni radnici zato nastoje razumjeti kako pacijent doživljava takve trenutke, umjesto da ih odmah odbacuju ili tumače kao znak gubitka svijesti.
Šta su pokazala medicinska istraživanja?
Ovaj fenomen proučavan je i u naučnim istraživanjima. Jedno od poznatijih objavljeno je 2014. godine u časopisu Journal of Palliative Medicine, a obuhvatilo je 59 pacijenata koji su boravili u hospicijskoj njezi.
Većina učesnika prijavila je barem jedan upečatljiv san ili viziju. Među iskustvima koja su opisivali često su se pojavljivali preminuli članovi porodice i prijatelji.
Istraživači su primijetili da su takvi doživljaji za mnoge pacijente bili utješni. Također su zabilježili da su snovi i vizije preminulih osoba kod dijela ispitanika postajali učestaliji kako se približavao kraj života.
To, međutim, ne znači da svaka osoba pred smrt doživljava nešto slično niti da se na osnovu takvih iskustava može odrediti koliko joj je vremena preostalo.
Zašto ljudi vide one kojih više nema?
Odgovor na ovo pitanje još nije konačno utvrđen.
Poznato je da teške bolesti mogu utjecati na rad mozga, san, pamćenje i način na koji čovjek doživljava svoju okolinu. Određeni lijekovi, iscrpljenost i promjene u organizmu također mogu imati utjecaja na percepciju.
Ipak, nisu sva iskustva ista. Neki pacijenti imaju izraženu zbunjenost, dok drugi ostaju prisebni i jasno opisuju ono što su doživjeli.
Upravo zbog tih razlika istraživači nastoje bolje razumjeti ovaj fenomen i razlikovati ga od delirija i drugih zdravstvenih stanja koja mogu izazvati halucinacije.
Za sada ne postoje naučni dokazi da ovakve vizije predstavljaju stvarni susret s preminulim osobama. Istovremeno, nije utvrđeno ni jedno objašnjenje koje bi obuhvatilo sva prijavljena iskustva.
Znak približavanja smrti ili nešto drugo?
Iako se snovi i vizije o preminulim osobama opisuju kod dijela pacijenata u završnoj fazi života, ne smatraju se pouzdanim znakom da će smrt nastupiti u određenom roku.
Ljekari procjenjuju stanje teško bolesnih osoba na osnovu mnogo šire kliničke slike. Prate promjene svijesti, disanja, cirkulacije, pokretljivosti, kao i mogućnost uzimanja hrane i tekućine.
Ni jedan pojedinačni simptom ne može sa sigurnošću pokazati koliko je nekome života ostalo.
Posebno je važno znati da viđanje osoba koje nisu prisutne kod inače zdravog čovjeka ne predstavlja dokaz da mu se bliži smrt. Takve pojave mogu imati različite uzroke, od poremećaja sna do zdravstvenih problema koji zahtijevaju pregled.
Kako reagovati kada bliska osoba govori o takvim iskustvima?
Porodicama se savjetuje da ostanu smirene i saslušaju ono što im pacijent želi ispričati.
Ako osoba govori da je vidjela nekoga koga je voljela, nema potrebe odmah je uvjeravati da je to nemoguće ili da je sve samo plod mašte. Mnogo je važnije razumjeti je li je iskustvo umirilo ili uznemirilo.
U slučaju iznenadne zbunjenosti, straha, nemira ili naglih promjena ponašanja potrebno je obavijestiti zdravstvene radnike, jer takvi simptomi mogu ukazivati na stanje koje se može liječiti ili ublažiti.
Pitanja na koja još nemamo sve odgovore
Posljednji period života često je ispunjen snažnim emocijama, uspomenama i potrebom za bliskošću. Za neke ljude upravo tada oživljavaju slike osoba koje su im nekada bile najvažnije.
Jesu li takva iskustva povezana s načinom na koji mozak obrađuje sjećanja, promjenama svijesti ili složenim procesima koje tek trebamo razumjeti, ostaje predmet istraživanja.
Ono što se već zna jeste da mnogim teško bolesnim ljudima ovakvi doživljaji donose utjehu.
A možda je upravo to najvažniji dio cijele priče. U trenucima kada riječi često postaju suvišne, osjećaj da čovjek nije sam može značiti više nego bilo kakvo objašnjenje.
Foto: Ilustracija/Cazin.net
