Nekada se životni put gotovo podrazumijevao: završiti školu, pronaći posao, vjenčati se i dobiti djecu. Pitanje nije bilo hoće li neko postati roditelj, nego kada. Danas je slika potpuno drugačija. Sve češće možemo čuti mlade koji otvoreno kažu da ne žele djecu, da roditeljstvo odgađaju ili da im je život bez velikih porodičnih obaveza sasvim prihvatljiv.
I to više nije samo pitanje novca.
Finansijska sigurnost, stanovanje i posao svakako imaju veliku ulogu u odluci o roditeljstvu u Bosni i Hercegovini, ali iza promjene se krije mnogo šira priča. Mijenja se način na koji ljudi zamišljaju dobar i ispunjen život.
Za generacije naših roditelja i djedova porodica je uglavnom bila središte odraslog života. Danas se mnogo više govori o ličnim željama, karijeri, putovanjima, slobodnom vremenu, mentalnom miru i mogućnosti da čovjek sam odlučuje kako će provesti svoj dan.
Dijete tu svakodnevicu potpuno mijenja.
Roditeljstvo znači godine u kojima više nije moguće jednostavno odlučiti da ćete spavati do podne, otputovati za vikend, izaći kada poželite ili promijeniti posao i grad bez razmišljanja kako će se odluka odraziti na dijete.
Za neke ljude upravo je gubitak takve slobode jedan od razloga zbog kojeg roditeljstvo više ne doživljavaju kao nešto što se mora dogoditi.
Promijenio se i položaj žena. Generacije žena prije nekoliko decenija imale su znatno manje prostora za izbor životnog puta. Danas žene duže ostaju u obrazovanju, grade karijere, imaju vlastite prihode i mnogo otvorenije razmišljaju o tome žele li uopće brak i majčinstvo.
Istovremeno su očekivanja od roditelja postala ogromna.
Više nije dovoljno nahraniti, obući i poslati dijete u školu. Od roditelja se očekuje da budu stalno prisutni, informisani i uključeni. Tu su vrtić, škola, zadaće, treninzi, rođendani, vannastavne aktivnosti, briga o zdravlju, sigurnosti i razvoju djeteta, a društvene mreže dodatno stvaraju sliku gotovo savršenog roditeljstva.
Mnogi mladi sve to gledaju prije nego što dobiju djecu.
Vide prijatelje koji mjesecima ne spavaju zbog bebe. Vide roditelje koji nakon posla žure po djecu u vrtić, zatim na trening, kući spremati večeru i zadaću. Vide koliko se svakodnevni život mijenja i više ne ulaze u roditeljstvo samo zato što se to od njih očekuje.
Postoji i još jedna velika razlika u odnosu na ranije generacije – danas je društveno prihvatljivije reći: „Ne želim djecu.“
Takva rečenica prije nekoliko decenija u mnogim sredinama izazvala bi nevjericu i pritisak porodice i okoline. Danas, posebno među mlađim ljudima, odluka da neko ne želi postati roditelj sve se češće posmatra kao lični izbor.
S druge strane, postoji velika grupa ljudi koja djecu želi, ali roditeljstvo stalno pomjera. A vrijeme prolazi.
Upravo je odgađanje roditeljstva jedna od velikih demografskih promjena savremenog društva. Ljudi se kasnije odlučuju za prvo dijete, a kada ono stigne, često ostaje manje vremena ili želje za drugo i treće.
BiH pritom ima dodatni problem. Veliki broj mladih ljudi u godinama kada se najčešće osnivaju porodice napustio je zemlju. Zbog toga pad broja rođenih ne treba objašnjavati samo tvrdnjom da „mladi više neće djecu“. Dio potencijalnih roditelja jednostavno više ne živi u BiH.
Neko će najveće ispunjenje pronaći u porodici i željeti troje djece. Drugi će željeti jedno. Treći nijedno. Nekome će najveća želja biti miran porodični život, a nekome putovanja, posao, prijatelji i mogućnost da raspolaže svojim vremenom.
Ono što se promijenilo jeste činjenica da ljudi danas mnogo češće osjećaju da imaju pravo izabrati.
I upravo tu možda leži najveća promjena.
Nekada je društvo pojedincu praktično unaprijed pisalo redoslijed života. Danas ga sve više ljudi želi napisati samo.
Za Bosnu i Hercegovinu posljedice takve promjene, zajedno s iseljavanjem i starenjem stanovništva, mogu biti ogromne. Manje rođenih danas znači manje učenika za nekoliko godina, manje budućih radnika i sve veći udio starijeg stanovništva.
Zbog toga odgovor na demografski problem teško može biti jednostavno poručivanje mladima da trebaju rađati više djece.
Ako država želi više porodica s djecom, važno je da ljudi roditeljstvo ne doživljavaju kao izbor između djeteta i vlastitog života, nego kao nešto što se može uskladiti sa zaposlenjem, stanovanjem, odmorom, karijerom i vremenom za sebe.
Jer današnje generacije možda ne odbacuju porodicu. One samo mnogo češće nego prethodne pitaju šta će morati izgubiti da bi je imale.
