Tetka Zilha: I ovog ramazana pružamo ruku siromašnima i bolesnima

Zilha
Od ranog jutra volonteri i dugogodišnji radnici vrijedno pripremaju iftare, kazala nam je Tetka Zilha

Tvoje je ono koliko daš, sinko. Uvijek drži ispružene ruke, ako ih zatvoriš, nikad nećeš ništa ni dobiti. Kazala je ovo na početku razgovora za „Dnevni avaz“ Zilha Šeta iz Narodne kuhinje Stari Grad, svima poznatija kao Tetka Zilha.

Dugogodišnji radnici

Uposlenici Narodne kuhinje, s Tetkom Zilhom na čelu, svakodnevno s ljubavlju, voljom i žarom vrijedno rade kako bi i ovog ramazana obradovali sve korisnike i postače bogatim iftarima.  

- Bojala sam se da za vrijeme ove pandemije koronavirusa nećemo uspjeti omogućiti iftare, ali i ovog puta uz dobrotu i velikodušnost mnogih ljudi smo uspjeli. Od ranog jutra volenteri i dugogodišnji radnici vrijedno pripremaju iftare - kazala nam je Tetka Zilha.

Kod muslimana mjesec posta još više očituje osjećaj samilosti i spremnosti da pomognu onima kojima je pomoć zaista potrebna, posebno građanima koji su socijalno ugroženi, bolesni...

Lijepi momenti

- Bilo bi lijepo za iftar imati od pet do sedam namirnica, zato sam se pobrinula da postači svaki dan dobiju tih pet artikala. Svaki dan će biti nešto drugo. Ramazan je poseban i svet. U ratu sam znala dati samo jedan somun, čorbu, malo soli i dva litra ulja, tako da ćemo i ovu pandemiju izdržati - pojašnjava nam Tetka Zilha.

Smatra da će nafake uvijek biti i misli da je za ramazan uvijek drugačije i posebno.

- Hanume u komšiluku su se organizirale da nam pomognu da razdijelimo iftare. Ljudi su se između sebe solidarisali. U havi je drugačije zbog pandemije. Ovo su jako teški, ali lijepi momenti. Nani bolesnoj kada donesete iftar i ona prouči molitvu za vas, nema veće nagrade od toga - kazala nam je Tetka Zilha.

Vraćanje u djetinjstvo

Tetka Zilha se prisjetila ramazana za vrijeme svog djetinjstva u rodnom Višegradu i, kako kaže, takvi dani se više nikad neće ponoviti.

- Najljepše je bilo kod mog babe. Ma kakvi fakulteti i nauka bila, nema one ljudskosti koja je nekad bila. Svaki ramazan mi djevojke bismo se posebno pripremale. Najveći doživljaj bi bio kada bismo zajednički klanjali teraviju i sve do sehura učili dove - prisjetila se Tetka Zilha.