Trag stopala u stijeni svjedok tragedije posljednjeg bosanskog kralja

hjfk

Stari grad Ključ na Sani mjesto je gdje istorija kao da oživljava, a sa svojim kulama i ostacima kamenih zidina podsjeća na zamkove iz bajki. Ključ je upamćen u istoriji kao posljednje utočište bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i mjesto gdje se srednjovjekovna Bosna predala nadmoćnim osmanskim osvajačima

Brojni artefakti svjedoče burnu prošlost pred očima posjetilaca, a jedan od zanimljivih lokaliteta nalazi se na stazi koja vodi niz strmu liticu. U kamenoj stijeni nalazi se oblik koji podsjeća na ljudsko stopalo, a nedaleko od njega omanja rupa duboka desetak centimetara.

Profesor istorije Fuad Alibegović, koji već decenijama proučava istoriju Ključa, kaže da se, prema staroj legendi, radi o otisku kraljevog stopala i udubljenju koje je nastalo od njegovog štapa.

“Ova strma staza je, prema starim narodnim predajama, put kojim se kralj spustio do rijeke Sane i tamo predao Osmanlijama na mjestu koje se zove Kraljevac. Otisak stopala i štapa, prema toj priči, vječni je podsjetnik na ovaj istorijski događaj”, kaže Alibegović.

Dodaje kako je pred otomanskom najezdom Stjepan Tomašević pobjegao iz Bobovca i Jajca, te na kraju zaštitu potražio među tvrdim zidinama Ključa.

Turski sultan Mehmed Osvajač, koji je predvodio pohod na Bosnu, zadržao se u Jajcu, a u potjeru za kraljem poslao je snažne snage na čelu sa svojim najbližim ordonansom Mahmut-pašom.

On je Stjepanu Tomaševiću obećao poštedjeti život ukoliko preda Bosnu, pa se bosanski kralj odlučio prepustiti neminovnoj sudbini.

“Iako mu je život obećan, posljednji bosanski kralj je pogubljen. Kada je zarobljen i doveden u Jajce, Mehmed Osvajač je odlučio da ne ispoštuje obećanje jer ga nije dao lično on, već njegov podređeni bez znanja sultana. Tako je okončan život Stjepana Tomaševića, a time i samostalnost srenjovjekovne Bosne”, kaže Alibegović.

Ovaj srednjovjekovni grad je izgrađen na padinama Lubice, stjenovitog brda s kojeg se prostire veličanstven pogled na rijeku Sanu, koja zmijoliko vijuga zelenim predjelima, kao i na gradić koji dijeli ime s tvrđavom, a razvio se tokom vijekova iz njenog podgrađa.

Ostaci starog grada danas su istinska turistička atrakcija i nezaobilazna destinacija za sve koji posjećuju ove prostore. S ovog mjesta puca pogled na ključku dolinu i planinske masive koji okružuju ove prostore.

Istorijski izvori kazuju kako je Ključ imao značajnu ulogu u srednjovjekovnom periodu, a njegovi prvi gospodari bili su velikaši iz plemićke porodice Hrvatinića. Ime grada prvi put se pominje 1323. godine u povelji bosanskog bana Stjepana Kotromanića, kojom on ključku župu poklanja pomenutim velikašima.

Za otomanske vladavine Ključ je bio sjedište nahije, kadiluka i kapetanije i to je vrijeme kada počinje razvoj urbanog naselja van zidina tvrđave. Vremenom je tvrđava napuštena i danas su njeni ostaci svjedoci borbe i bogate prošlosti.

Cijeli ovaj lokalitet opasan je gustim borovim šumama, tako da je mjesto idealno za odmor i razgledanje, a danas čini jedan od najatraktivnijih sadržaja turističke ponude ove male lokalne zajednice.

Izvor: