Treba li država uvesti "Mladenov zakon" i tako stati u kraj cyberbullyingu?

Mladen
Smrt Mladena Dulića iz Laktaša koji je počinio samoubistvo 29. oktobra ove godine potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu. Na ovaj korak se odlučio nakon što je bio predmet ismijavanja na društvenim mrežama zbog toga što je – tražio posao.

 

Nakon njegove smrti napravljena je Facebook grupa koja za cilj ima da se kroz diskusiju, prijedloge i inicijative definiše tvz. Mladenov zakon kojim bi se usvojio zakon protiv diskriminacije, vrijeđanja i nasilja preko društvenih mreža (Cyberbullying) na nivou države Bosne i Hercegovine ili bar na entitetskom nivou.

Grupu je osnovao Dragan Santrač iz Sarajeva koji Mladena nije poznavao, ali je ovaj slučaj bio ‘kap koja je prelila čašu’ kada je u pitanju cyber nasilje.

“Žalosno je da se morao desiti slučaj Mladena Dulića da bi o tome pisali, raspravljali, tugovali, osjećali empatiju. Kao društvo tonemo sve dublje, ponižavamo druge da bi uzdigli sebe zarad kratkotrajne popularnosti. Sve više smo izloženi javnosti na ovaj ili onaj način i veoma malo je potrebno da pokrenemo lavinu brutalnog nasilja koje nerijetko završimava sa teškim posljedicama”, kazao je Dragan.

Kako je rekao, zbog toga je i formirao grupu na Facebooku jer se mora “koliko-toliko stati u kraj nasilnicima u virtualnom svijetu”.

Smatra da online nasilje nije shvaćeno kao problem u bh. društvu i nemamo dovoljno razvijenu svijest da cyber nasilje na taj način percipiramo.

“Mnogo je takvih slučajeva za koje ne znamo. Pored vršnjačkog, online nasilje je jedno od najrasprostranjenijih u gotovo svakom društvu. Ne govori se mnogo o tome, jedino kad se desi fatalni ishod, a i to traje kratko”, istakao je.

O online nasilju bi, prema njegovim riječima, trebalo govoriti još u predškolskom obrazovanju, posebno u osnovnom i srednjem obrazovanju.

“Poslije toga smatram da je kasno. Moramo mlade naraštaje da učimo o empatiji, razumijevanju, uzrocima i posljedicama bullyinga pogotovo kad su u pitanju društvene mreže. Nije moguće sve spriječiti, ali mladi uče od starijih, od roditelja, vršnjaka, okoline…”, smatra Dragan.

Što se tiče samog teksta zakona koji želi uputiti u nadležne institucije, kaže da nije još ništa učinjeno.

Istakao je da u bh. entitetu RS postoji zakon od 2010, godine o kršenju javnog reda i mira na način da se internet u tom entitetu smatra javnim mjestom pa i svaki oblik nasilja podilježe sankciji.

U Unsko-sanskom kantonu u nekoliko gradova (Cazin, Bihać…) još od 2017, odnosno 2019. godine primjenjuje se Zakon o javnom redu i miru, s klauzulom vezanom za prijetnje i uvrede preko društvenih mreža.

Također, i Zapadno-hercegovački kanton propisuje kazne za fizičko lice koje narušava javni red i mir preko društvenih mreža i to u iznosu od 50 do 1.500 KM.

“U Federaciji BiH još uvijek nisu proglasili internet javnim mjestom na inicijativu zastupnika Irfana Čengića niti je razmatran tzv. Zvizdićev zakon na nivou države o nasilju preko društvenih mreža. Sve je još uvijek na pola puta.

Stoga sam i pozvao stručnjake iz različitih oblasti koji mogu pomoći da se objedini tekst zakona na nivou države i da proslijedimo u relevatne institucije na razmatranje i usvajanje. Bar da u nečemu budemo jedinstveni i složni. Cyber bullying je jedna od najvećih pošasti 21. vijeka, i itekako pogađa bh. društvo”, ispričao je Dragan za Radiosarajevo.

Kazao je da je i sam bio žrtva cyber nasilja te dobijao prijeteće poruke preko društvenih mreža.

“Ono što sam uradio jeste da sam osobe odmah blokirao, skrinšotovao poruke za slučaj ako bude bilo potrebno prijaviti policiji. Savjetujem svima da nikada ne odgovarate na prijetnje, ucjene ili bilo koju vrstu nasilja. Ako imate opravdan strah pozovite i prijavite nekome kome vjerujete, na kraju krajeva i policiji ukoliko znate tačne podatke osobe ili osoba.

Kada odgovorite nasilnicima oni samo nastave u većem intenzitetu – to je za njih duševna hrana. Ignorisanje je ponekad najbolji lijek. Ako je u pitanju ozbiljniji problem poput prijetnji po život i imovinu uvijek možete prijaviti policiji. Najveći problem su lažni profili. Policija ima mogućnost da i takve osobe nađe”, poručio je.

Napomenuo je da mu se javila pravnica iz entiteta RS koja mu je rekla da je na državnom nivou zbog kompleksnosti sistema teže usvojiti ovakav zakon pa je bolje fokusirati se na nivo entiteta.

Osvrnuo se i na podršku javnosti te kazao kako su komentari uglavnom pozitivni, ali i da ima onih koji misle da ovo radi zbog popularnosti.

“Namjera mi je iskrena i nemam nikakve lične koristi od toga. Želim da se o tome priča i liše koliko god je moguće”, potcrtao je Dragan.

Zakon, ako se bude zaista primjenjivao bit će, kako kaže, jedno od boljih rješenja kada je riječ o cyber nasilju. Zaključuje da uvrede, ismijavanje, ucjene, kleveta, prijetnje nisu sloboda govora.

“Sve što kritikujete to možete reći i napisati argumentovano. Svakog kog snimite – razmislite da li bi i vi pristali na to. Ako se šalite sa nekim, pitajte da li je saglasan/na da to postavite na društvenim mrežama. Sve je to vrlo jednostavno. Kada bi se toga pridržavali ne bi nam trebali nikakvi zakoni. Počnimo prvo i uvijek od sebe. Nažalost, Mladen Dulić stradao jer niko nije imao razumijevanja i u ključnim momentima nije imao podršku.

Vjerujem da se moglo spriječiti da se na vrijeme reagovalo. Ne dozvolimo da se više nikada ne desi takav slučaj. Zato – Svi za Mladenov zakon – zakon protiv svakog oblika digitalnog/elektronskog nasilja. Pozivam sve ljude dobre volje iz čitave BiH da se pridruže grupi i pomognu, ako ništa, da se o temi nasilja preko interneta ne prestane govoriti i pisati”, kazao je Dragan.

Podsjećamo, snimak na kojem su Dulić i radnik benzinske pumpe koji ga je snimao i ismijavao, na TikTok-u je objavljen 27. oktobra, a mladić se ubio dan kasnije nakon što je na društvenim mrežama osvanuo videosnimak kojim se on ismijava iako je samo došao na razgovor za posao.

Radnici benzinske pumpe Veljko Trišić (44) i Dražen Kudra (30) iz Laktaša lišeni su slobode zbog video-snimka. Nadležno užilaštvo zaključuje da su u vezi sa ovim događajem “preduzete sve potrebne radnje i mjere”.