Iranski "sporazum" predstavlja prešutno priznanje strateškog poraza Trumpove administracije i neuspjeha da ostvari gotovo sve svoje ratne ciljeve.
Sjedinjene Američke Države i Iran dogovorili su prekid borbi i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza. Sve ostalo odgađa se za narednih 60 dana primirja i period nakon toga. S obzirom na to da je Hormuški moreuz bio otvoren i prije sukoba koji su pokrenuli Donald Trump i Benjamin Netanyahu, njegovo ponovno otvaranje ne predstavlja neko veliko dostignuće. Time se jednostavno vraća stanje kakvo je bilo prije rata, piše u analizi Sky Newsa.
Nakon rata koji je, prema procjenama, koštao 30 milijardi dolara, odnio hiljade života i uništio stotine miliona dolara vrijedne američke vojne opreme, postavlja se pitanje: da li je ijedan od Trumpovih javno proglašenih ciljeva ostvaren?
Pet velikih 'ne'
Ne kada je riječ o iranskom nuklearnom programu: i sudbina iranskih zaliha visoko obogaćenog uranija i sam program obogaćivanja uranija tek će se razmatrati u narednim sedmicama. Program je daleko od toga da bude uništen.
Ne promjeni režima: ajatolah Hamenei i više visokorangiranih komandanta jesu ubijeni, ali su zamijenjeni još tvrđim i radikalnijim ličnostima koje, čini se, nemaju namjeru praviti ustupke.
Ne pomoći iranskom narodu koji se pobunio protiv vlasti. Ako ništa drugo, rat je ojačao iransko rukovodstvo, posebno ukoliko u okviru ovog sporazuma dobije olakšanje sankcija, što djeluje vrlo vjerovatno.
Ne uništenju iranskog arsenala balističkih raketa. Američki samoproglašeni i bombastični „ministar rata“ tvrdio je da je arsenal uglavnom neutraliziran, dok američke obavještajne procjene govore da je 70% iranskih raketa i dalje operativno.
Ne obuzdavanju iranskih saveznika i posredničkih grupa. Čini se da oni, barem za sada, nisu obuhvaćeni nikakvim sporazumom.
Trumpove pristalice istaknut će da je iranska vojska pretrpjela ogromne gubitke. Njegovi saradnici često navode da se veći dio iranske mornarice nalazi na dnu mora. Međutim, ne tamo gdje je najvažnije. Iranska pomorska moć ostala je netaknuta u Hormuškom moreuzu, dajući Iranu pregovaračku prednost o kakvoj je ranije mogao samo sanjati.
Iransko ratno zrakoplovstvo jeste uništeno, ali je ionako uglavnom bilo zastarjelo. Veliki broj baza Iranske revolucionarne garde (IRGC) i drugih vojnih objekata također je uništen, ali su njihovi pripadnici preživjeli i ostali čvrsto na vlasti u zemlji.
Sporazum koji ne donosi ništa novo
Ukratko, Iran je unaprijed uračunao udar koji će pretrpjeti njegova konvencionalna vojska i uspio je ostvariti svoje najvažnije ciljeve.
Kako stvari trenutno stoje, ovaj sporazum ne postiže ništa od onoga što je postigao nuklearni sporazum Baracka Obame iz 2015. godine. Visoko obogaćeni uranij i dalje ostaje u Iranu, program obogaćivanja može se ponovo uspostaviti, a za sada nema ni moratorija na dalje obogaćivanje uranija.
Trump je optuživao Obamu da je Iranu dao milijarde dolara. Pregovori koji će uslijediti nakon ovog memoranduma o razumijevanju vjerovatno će, na ovaj ili onaj način, dovesti do istog rezultata.
Trump je pronašao izlaz iz ovog rata. Sada ima veće šanse da spriječi globalni ekonomski slom. Nada se da će krenuti dalje i spasiti političke izglede svoje stranke na predstojećim američkim izborima na polovini mandata.
Mnogo toga zavisi od diplomatije koja sada slijedi, a pregovori će biti izuzetno teški. Iran je kroz ovaj rat stekao utjecaj kakav ranije nije imao. Njegova kontrola nad Hormuškim moreuzom omogućila mu je da utiče na gotovo petinu svjetske opskrbe naftom. Tu moć može koristiti i u budućnosti kad god procijeni da je potrebno.
Zbog toga je vjerovatno da će Iran u predstojećim pregovorima biti još manje spreman na ustupke, piše u analizi Sky Newsa.
FOTO: X
