Tucijada, odmor i zdrav život političara ispred radničkih prava

Tucija
Prošao je još jedan 1. maj. Sindikati su u Federaciji BiH kao nešto protestvovali, tek toliko da sindikalne vođe pokušaju sprati sramotu jer odavno ne mogu zaštititi nikoga osim svoja visoka primanja. Političari više i ne sakrivaju sramotu. Radnicima su čestitali 1.maj uglavnom online, na proteste nisu ni pokušali doći. Za poziciju oni svakako odavno nisu biračko tijelo, svome su opet osigurali tri neradna dana, ali i kolektivna prava. Na vlasti ih mogu samo ostaviti budžetski korisnici koji su opet odavno izgubili empatiju prema radnicima u realnom sektoru. Vlast ih je pogrešno uvjerila da njihove doprinose mogu zamijeniti inostrana zaduženja iz kojih bi se krpile budžetske rupe.

Radnika se odrekla i opozicija. Tako je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić prvomajske praznike proveo kod kuće jer mu zgrada ima problema s instalacijama. Kvarovi na zgradi će se sanirati, ali kuršlus koji očigledno vlada u SDP-u odmicanjem od radnika će postati još samo veći. Umjesto da se solidarišu s radnicima i s njima stanu zajedno u redove, da ne kažem kako bi SDP trebao preuzeti ulogu nesposobnih sindikata, federalni poslanici ove stranke nam šalju selfije iz prirode. Važno je da supruga bude zadovoljna, jer većina onih koji su danas perjanice SDP-a s realnim sektorom nikada nisu ni imali dodira. Očekivao sam da će se gradonačelnica Sarajeva za 1.  maj pojaviti za nekom od kasa u tržnim centrima kako bi se solidarisala s radnicama u trgovinama. Čini se da je kuhanje za tetkom Zilhom ipak bilo prenaporno, pa se i gradonačelnica morala malo odmoriti. U prvom ešalonu i dalje su Lagumdžijini SKOJ – evci koji su od starta naučili da se jedino dobro živi od budžeta. 

Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković se pohvalio šetnjom na Vilsonovom šetalištu, za njega su sportske aktivnosti očekivano važnije od radničkih prava. Slične sklonosti ima i Konakovićev poželjni partner iz RS-a predsjednik PDP-a Branislav Borenović koji nas je zabavljao selfijem s bicikla. Radnici su odavno u drugom planu i kod Naše stranke, oni ipak preferiraju umjetnost, a i navikli su da im novac dolazi od sponzora, onih kojima su od radničkih prava svakako važnija ona LGBT osoba.

Za prvomajske praznike jedino se dobro zabavljala vlast u RS-u. Predsjednica ovog entiteta Željka Cvijanović je pokazala da sindikat vrti oko malog prsta. Radnicima u RS-u odavno cvjetaju ruže, pa za proteste nema razloga. Biće minimalna plaća 600 maraka, nekada. A glavni baja, predsjednik SNSD-a nije se ni bavio radnicima, dobro mu je došlo što se s prvomajskim praznicima poklopio Vaskrs pa je organizovao tucijadu. Pokazalo se da mu bolje ide kljucanje po zdravom mozgu građana nego tucanje jajima. U tome ipak postoje bolji od njega.

Kao i obično 1. maj se sveo na radost onih koje su politike odavno poslale po ćevape.