Diplomatske inicijative Turske od Gaze do Sirije i šire privukle su veliku pažnju u izraelskim medijima. Ističe se da potezi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana mijenjaju regionalnu dinamiku, predstavljajući ga kao nezaobilaznog aktera na međunarodnoj sceni.
Naglašava se aktivna uloga predsjednika Erdoğana u pregovorima o prekidu vatre u Gazi i upravljanju sukobima. U izvještajima se navodi da su turske intervencije promijenile regionalnu jednačinu, čineći Ankaru ključnim posrednikom sposobnim da utiče i na pregovore i na humanitarne ishode.
Izraelski mediji također bilježe da su kontakti predsjednika Erdoğana s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom proširili prostor za djelovanje Turske. Trumpov povratak u Bijelu kuću vidi se kao prilika da Ankara dodatno ojača svoj diplomatski utjecaj.
Balansiranje odnosa s Hamasom i Zapadom
Erdoğanov pristup kombinuje održavanje veza s Hamasom, uz izbjegavanje direktne konfrontacije, što Turskoj omogućava da efikasno posreduje u humanitarnoj pomoći u Gazi. Istovremeno, Ankara održava odnose sa zapadnim silama, pokazujući sposobnost da djeluje kao most između suprotstavljenih aktera.
Izvještaji naglašavaju turski utjecaj u Siriji, gdje nijedan akter nema potpunu kontrolu. Ankara je postala jedina dosljedna stabilizirajuća sila u ovako fragmentisanom okruženju, koordinirajući s više strana kako bi osigurala bezbjednosnu i političku ravnotežu. Ističe se da turska kombinacija diplomatije i selektivnog vojnog angažmana prisiljava regionalne aktere, uključujući Izrael, da preispitaju svoje strategije i očekivanja.
Naglašava se jačanje turskih veza s globalnim silama. Erdoğana opisuju kao jedinog muslimanskog lidera koji je tokom Trumpovog prethodnog mandata imao direktan pristup Bijeloj kući. Izraelski analitičari ističu da Ankara koristi ovaj pristup kako bi postavila uslove Washingtonu i maksimalno povećala svoj regionalni utjecaj. Gallia Lindenstrauss, izraelska ekspertica, rekla je da je Turska spremna Trumpov povratak pretvoriti u stratešku priliku, pozicionirajući Ankaru kao ključnog posrednika moći.
Izvještaji naglašavaju da je Turska, nakon isključenja iz programa F-35, krenula nezavisnim geopolitičkim putem, približavajući se Rusiji, ali ostajući u NATO savezu. Analitičari navode da ovaj balans – održavanje veza i s Istokom i sa Zapadom – čini Tursku nepredvidivim, ali odlučujućim regionalnim akterom.
Modernizacija vojske i strateška partnerstva
Turski napori da modernizuju svoju vojsku, posebno ratno zrakoplovstvo. Nedavni sastanak između Erdoğana i britanskog premijera Keira Starmera, uključujući dogovore o nabavci borbenih aviona Eurofighter Typhoon, pokazuje strategiju Ankare da maksimizira nacionalne interese uz zadržavanje otvorenih diplomatskih kanala sa zapadnim saveznicima.
Rastući turski utjecaj u Siriji i drugim područjima sukoba mijenja izraelske strateške kalkulacije. Erdoğanova prisutnost kao stalnog aktera u kompleksnim sukobima – gdje nijedna strana nema punu kontrolu – prisiljava Izrael da preispita svoje operativne i diplomatske pristupe.
Izraelski mediji zaključuju da rastuća uloga Turske u Gazi, Siriji i širem Bliskom istoku predstavlja novu stratešku realnost. Diplomatske, humanitarne i vojne inicijative Ankare stvorile su situaciju u kojoj Izrael i drugi regionalni akteri moraju računati na direktno angažovanje s Turskom u budućim pregovorima.
