Ubojiti tenderi i život u agoniji: Onkološki pacijenti u Tuzli i dalje čekaju na aparat za zračenje

,

Ubojiti tenderi - život u agoniji ili čekanje smrti. Onkološki pacijenti u Tuzlanskom kantonu mjesecima se nadaju nabavi novog aparata za zračenje, kako bi imali zdravstvenu skrb dostojnu čovjeka.

Intenzivna borba Hanife Hamzić sa karcinomom dojke traje skoro deset godina. Od penzije mnogo novca mora izdvojiti za prevoz iz Kalesije do Tuzle kako bi otišla na preglede i pretrage. Svaki put, priča, treba joj 25 KM, a samo ove sedmice je bila dva puta. Tamo mora i sutra.

”Mi onkološki pacijenti, ne znam… gdje god dođemo nismo nigdje dobrodošli. A saniteta mi ne daju, samo daju kada idem na terapiju jednom mjesečno. I to u zadnje vrijeme nije ni to bilo”, ispričala je Hamzić ekipi N1.

Sutra očekuje informaciju kada će dobiti termin za radioterapiju. Na UKC Tuzla aparat za zračenje odavno ne radi. Ranije su joj saopćili da će najvjerovatnije morati u Zenicu. To joj je dodatan stres jer ukoliko tamo ne bude primljena u bolnicu, morat će, kao brojni drugi, plaćati privatan smještaj.

”Smještaj da ja plaćam ne mogu. Morat ću odbiti…”, dodala nam je.

Iz UKC-a Tuzla kažu da je u toku tenderska procedura. Onkološki pacijenti na čekanju. Osim čestog izostanka stručne i sistemske, nerijetko izostane i svaki oblik društvene podrške.

”Ja sam znala padati, šta ću… nemam nikoga… sama… kada dođem kući. Teško je…”, priča Hamzić.

Ovo nije rijedak slučaj u Tuzlanskom kantonu. Zbog toga što aparat za zračenje ne radi zet Zejne Šehić morao je iz Kalesije otići u Mostar.

”Ima taj brzi karcinom, išao je dva ili tri puta u Mostar, veliki su to troškovi. Čovjek je digao kredit da bi to sve pokrio. Sve smo to imali u Tuzli kada sam se ja operisala, bilo i zračenje i to. Sada odjednom nema ništa”, ispričala je Šehić.

Zejna i dalje vodi istu borbu. Frustrira je neefikasnost i sporost zdravstvenog sistema. Ističe da u Kalesiji nema onkologa.

U posljednje dvije godine u Domu zdravlja Kalesija bile su česte smjene i imenovanja direktora. Aktuelni direktor u razgovoru je rekao da organizacijski onkolog pri Domu zdravlja nije predviđen.

Oboljeli su jedni drugima podrška. U Udruženju se sastaju, druže, kreiraju.

Mnogo je zauvijek ugašenih, a neispričanih životnih priča onkoloških pacijentkinja. U vjerovatno najtežoj borbi života, često umjesto podrške i olakšanja imaju nerazumijevanje, nemarnost i nedostatak adekvatne zdravstvene njege