Dok federalni revizori upozoravaju na ozbiljne propuste u zaštiti rijeka, u Bihaću se otvaraju pitanja o kanalizacionim ispustima, učinkovitosti višemilionskih ulaganja i odgovornosti nadležnih institucija. Koliko je Una zaista zaštićena i gdje završavaju otpadne vode iz objekata koji nisu priključeni na sistem prečišćavanja?
Rijeka Una nije samo prirodno bogatstvo Bihaća. Ona je dio identiteta ovog grada, njegovog turizma, historije i svakodnevnog života. Njena ljepota privlači posjetioce iz cijelog svijeta, a njena zaštita godinama se ističe kao jedan od najvažnijih prioriteta lokalne zajednice.
Međutim, dok se Una predstavlja kao simbol čiste i netaknute prirode, nameće se pitanje koliko je zaista zaštićena od komunalnih otpadnih voda i koliko su nadležne institucije uspješne u sprečavanju njenog zagađenja.
Posebnu pažnju zaslužuju nalazi federalnih revizora, ali i stanje kanalizacione infrastrukture na području Bihaća.
Revizorski nalazi otkrivaju ozbiljne slabosti
Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine objavio je izvještaj revizije učinka pod nazivom „Zaštita rijeka u Federaciji Bosne i Hercegovine“, u kojem su ukazali na značajne slabosti u sistemu upravljanja otpadnim vodama i zaštite riječnih tokova.
Prema revizorskim podacima o realizaciji planiranih mjera za period od 2016. do 2021. godine, samo 25 posto mjera provedeno je u potpunosti, 37 posto djelimično, dok čak 38 posto nije realizirano.
Drugim riječima, tri četvrtine planiranih mjera nisu u cijelosti provedene.
Ovakvi rezultati pokazuju ozbiljan raskorak između usvojenih planova i njihove stvarne realizacije.
Revizori su posebno ukazali na nedovoljno efikasan inspekcijski nadzor, nepotpune evidencije zagađivača i kanalizacionih sistema, kao i slabosti u kontroli ispuštanja otpadnih voda.
Komunalne otpadne vode prepoznate su kao jedan od najvećih izvora zagađenja rijeka u Federaciji BiH.
Iako se izvještaj odnosi na područje Federacije BiH, a ne isključivo na rijeku Unu, njegovi nalazi predstavljaju ozbiljan razlog za preispitivanje stanja i u Bihaću.
Milioni uloženi u kanalizaciju, ali jesu li svi ispusti pod kontrolom?
Bihać je kroz projekat odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda, realiziran uz finansijsku podršku njemačke razvojne banke KfW, dobio značajnu komunalnu infrastrukturu.
U okviru višemilionskog projekta izgrađeni su dijelovi kanalizacionog sistema, a 2017. godine otvoreno je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Velhovu.
Ovaj projekat predstavlja važan korak u unapređenju komunalne infrastrukture i zaštiti rijeke Une.
Međutim, izgradnja kanalizacione mreže i postrojenja sama po sebi ne znači da su svi objekti priključeni na sistem niti da su svi direktni ispusti u rijeku uklonjeni.
Zato se nameću konkretna pitanja.
Koliko je objekata na području Bihaća priključeno na novoizgrađenu kanalizacionu mrežu? Postoje li dijelovi grada u kojima se otpadne vode i dalje odvode starim kanalima? Koliko je eventualnih direktnih ispusta u Unu evidentirano i koliko ih je uklonjeno?
Posebno je važno utvrditi postoje li objekti javnih institucija koji još nisu priključeni na odgovarajući kanalizacioni sistem.
Ako su u zaštitu Une uloženi milioni, javnost ima pravo znati šta je tim novcem izgrađeno, šta funkcioniše i šta još nije riješeno.
Gdje završavaju otpadne vode iz gradskih objekata?
Jedno od pitanja koje zaslužuje posebnu pažnju jeste način odvodnje otpadnih voda iz javnih objekata, uključujući zgradu Gradske uprave Bihać.
Građanima bi trebalo biti dostupno da li su svi objekti u vlasništvu ili korištenju lokalne samouprave priključeni na javni kanalizacioni sistem i na koji način se njihove otpadne vode zbrinjavaju.
To se posebno odnosi na objekte smještene u neposrednoj blizini rijeke Une.
Postoji li potpuna evidencija kanalizacionih priključaka javnih ustanova? Jesu li svi priključci tehnički ispravni? Da li se otpadne vode odvode prema postrojenju za prečišćavanje ili postoje dijelovi sistema koji zahtijevaju dodatnu rekonstrukciju?
Ovo nisu pitanja kojima se unaprijed tvrdi da postoje nepravilnosti, nego pitanja na koja bi odgovorna i transparentna lokalna uprava trebala imati jasne odgovore.
Ukoliko su svi javni objekti uredno priključeni, to je potrebno potvrditi odgovarajućom dokumentacijom. Ako postoje tehnički ili infrastrukturni problemi, građani imaju pravo znati kada će biti riješeni.
Istraživanja pokazuju da problem otpadnih voda zahtijeva stalni nadzor
Da pitanje kvaliteta vode i mogućih izvora zagađenja Une nije zanemarivo, potvrđuju i ranije objavljene informacije nadležnih institucija i medija.
RTV Unsko-sanskog kantona je 20. augusta 2025. godine izvijestila o uzorkovanju vode Une u okviru projekta koji provodi Nacionalni park Una, uz finansijsku podršku Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH.
Prema objavljenim informacijama, parametri su na većini ispitivanih tačaka bili zadovoljavajući, ali su na pojedinim lokacijama povezanim s ispuštanjem otpadnih voda zabilježena pitanja koja zahtijevaju dodatne laboratorijske analize.
S druge strane, Grad Bihać je u augustu 2025. godine objavio saopćenje prema kojem su rezultati tada provedenih analiza kvaliteta vode Une bili uredni na ispitanim lokacijama.
Slične informacije objavila je i Agencija za vodno područje rijeke Save, navodeći da ispitivani parametri nisu odstupali od maksimalno dozvoljenih vrijednosti za drugu klasu voda.
Takvi nalazi svakako su ohrabrujući.
Međutim, uredni rezultati pojedinačnih uzorkovanja ne znače automatski da ne postoje povremeni izvori zagađenja ili kanalizacioni ispusti koji nisu obuhvaćeni kontrolom.
Kvalitet vode može se mijenjati zavisno od vremenskih uslova, vodostaja, količine otpadnih voda i drugih faktora.
Upravo zbog toga neophodni su kontinuiran nadzor, redovno uzorkovanje i javna dostupnost rezultata analiza.
Zaštita Une ne smije ostati samo na riječima
Godinama se govori o zaštiti Une, održivom turizmu i očuvanju prirodnih bogatstava.
Organizuju se ekološke akcije, predstavljaju razvojni projekti i promoviše ljepota rijeke koja je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine.
Sve su to važne aktivnosti, ali stvarna zaštita Une mora se mjeriti konkretnim rezultatima.
Koliko je nelegalnih ispusta evidentirano? Koliko ih je uklonjeno? Koliko objekata još nije priključeno na kanalizacionu mrežu? Koliko često inspekcijske službe kontrolišu ispuste i jesu li podaci o kvalitetu vode redovno dostupni građanima?
Posebno je važno da nadležne institucije javno predstave stvarno stanje kanalizacione infrastrukture u Bihaću, uključujući preostale probleme i planove njihovog rješavanja.
Transparentnost u ovom slučaju ne bi trebala biti pitanje dobre volje, nego odgovornosti prema građanima i prirodnom bogatstvu koje pripada svima.
Una ne pripada nijednoj vlasti, nego svim generacijama
Zaštita rijeke Une ne smije zavisiti od političkih rasprava, pojedinačnih interesa ili trenutne pažnje javnosti.
Ona mora biti trajna obaveza svih institucija koje upravljaju vodama, komunalnom infrastrukturom i zaštitom okoliša.
Građani Bihaća imaju pravo znati koliko je sredstava uloženo u kanalizacioni sistem, kakvi su rezultati tih ulaganja i postoje li još lokacije na kojima otpadne vode mogu ugroziti rijeku.
Jednako tako, nadležne institucije imaju odgovornost da na takva pitanja odgovore činjenicama, dokumentima i konkretnim rezultatima.
Bihać svoju budućnost u velikoj mjeri veže za Unu. Upravo zato njeno očuvanje mora biti među stvarnim, a ne samo deklarativnim prioritetima.
Una nije samo rijeka koju fotografišemo, promovišemo i kojom se ponosimo. Ona je prirodno bogatstvo koje smo naslijedili i koje smo dužni sačuvati za generacije koje dolaze.
Jer rijeka se ne štiti obećanjima, nego odgovornošću. A zaštita Une počinje tamo gdje prestaju izgovori i počinju konkretna djela.
Foto:Ilustracija/Cazin.net
