Svjedok s mjerama zaštite VS-37 kazao je kako je početkom 1992. godine u Zvorniku vidio tenkove, a u Vlasenici vojsku.
Kako je ispričao, kada su počela privođenja Bošnjaka, on se krio s komšijama, nakon čega je grupa od oko 125 muškaraca odlučila da krene preko šuma do Kladnja, ali su uhapšeni i odvedeni prema kući gdje je bio mušakarac s puškom.
- Jedan mu je rekao: "Evo ti ih, osveti sina", a on je pao na koljena i uperio pušku u mene, nakon čega je izašla žena u uniformi i s puškom i rekla: "Pustite ga meni" - prisjetio se svjedok te dodao kako su im tu povezali ruke žicom na leđima.
Svjedok je kazao da im je žena rekla da će "doći Kraljević da im siječe uheta", poslije čega se on pojavio naređujući im da uđu u crveni kombi, kojim ih odvoze u policijsku stanicu i zatvaraju u podrum prekoputa.
Nakon dva dana, prema riječima svjedoka, odvode ih u "Sušicu", gdje su prenoćili, te ih ponovo vraćaju u policijsku stanicu i zatvaraju u zatvor na spratu.
Naveo je kako su ga jedne prilike stražari izveli na ispitivanje te ga natjerali da skine sve sa sebe, stane uza zid i raširi ruke, poslije čega su ga tukli električnim kablovima i lancima.
- Lancem kada udari i povuče pravo, kida meso. Ja sam na lijevoj strani bio očerupan od tog lanca - rekao je svjedok te dodao kako su mu potom naredili da klekne na koljena i laktove, a onda mu urezivali krst i četiri "S" na leđima.
- Vidio sam samo krv da kaplje, a oni su stavljali soli i govorili: "Crtamo ti srpsku zastavu, da imaš" - prisjetio se svjedok mučenja u vlaseničkoj stanici policije.
Iz zatvora, prema kazivanju svjedoka, odvode ga u logor "Sušica", gdje ostaje sedam dana, nakon čega ga prebacuju u logor "Batković".
Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću.
Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Svjedokinja s mjerama zaštite VS-13 ispričala je u Državnom sudu kako je živjela u gradu u Vlasenici, te da je oko 20. aprila 1992. godine pošla na posao, odakle je bila vraćena, i u povratku kući vidjela je tenkove na cesti i vojsku.
- Jedan policijski auto je kružio gradom, odakle je na megafon pozivano muslimansko stanovništvo da preda oružje, u protivnom će, kako su govorili, "ubiti žene i djecu" - prisjetila se svjedokinja.
Ona je rekla da je iz svoje kuće gledala kako svjedok VS-6, Stevo Mumović i braća Garić dolaze, premlaćuju i odvode komšije.
Poslije nekoliko dana, s mužem je krenula do pijace po hranu za djecu, ali tamo nikoga nije bilo. Ona se, kazala je, vratila kući, a muž je ostao kod džamije, da čuje šta se dešava, ali se nakon toga nije vratio kući.
- Naveče sam vidjela VS-6, bili smo komšije, i pitala sam ga za muža, a on mi je rekao: "Ja sam to morao uraditi po naredbi komandira Radenka Stanića" - navela je svjedokinja.
Sutradan je, kako je ispričala, otišla u policijsku stanicu da se raspita gdje joj je muž, ali su je vratili i kazali da će doći.
- Naveče je došao – nije ličio na sebe, oko mu bilo zatvoreno, sav u modricama – rekao je da je došao po ličnu kartu i da se mora vratiti - prisjetila se.
Svjedokinja je kazala da je svaki dan odlazila u stanicu policije, te da je jednom prilikom uspjela proći pored policajaca i srela se s Radenkom Stanićem, kojeg je molila da joj pusti muža.
- Radenko me uhvatio za prsa i gurnuo, rekao da više ne dolazim - navela je ona te dodala da su joj kazali da je odveden za "Sušicu", odakle je uz pomoć ljudi izašao s grupom žena, uzeo djecu, koja su bila kod njene sestre, te otišao preko šuma za Kladanj.
I svjedokinja je poslije toga odvedena u logor "Sušica", gdje ostaje nekoliko dana, i onda autobusom, u grupi sa 25 žena i djece, odlazi u Kladanj.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedokinja je navela kako je VS-6 prodavao oružje muslimanima, a kasnije im ga oduzimao.
Nastavak suđenja zakazan je za 15. novembar.
