Završnica sudske trakavice: Kukićevo zeleno svjetlo da u Elektrodistribuciju zaposle sina Omera Škalje

,
Tužilaštvo KS smatra da je neupitan politički uticaj optuženih Amira Zukića i Asima Sarajlića, kao i trgovina uticajem, te da su s obzirom na njihove istaknute pozicije u SDA imali znatan uticaj na Eseda Džananovića. S tom tvrdnjom Tužilaštva ne slaže se Zukićeva odbrana koja navodi da upravo taj odlučujući uticaj, kao ključni element krivičnog djela, nije dokazan

FOTO: CIN.BA

Evo me sa Asimom, Kukićem i sa Omerom. Završi za ono Omerovo dijete, do tebe je, evo sva četvorica slušamo ako bude kakvih zajebancija, Kukić Mirsada zovi”, poručio je bivši generalni sekretar SDA stranke Amir Zukić stranačkom kolegi Esedu Džananoviću, nekadašnjem izvršnom direktoru Elektroprivrede BiH. Razgovor je zabilježen posebnim istražnim radnjama provedenih tokom istrage u augustu 2016. godine, nakon čega je ubrzo uslijedilo hapšenje, optužnica i sudski proces koji je u završnoj fazi. U toku je izlaganje završnih riječi, nakon čega će uslijediti presuda, piše Žurnal.

Svi akteri razgovora su bivši i aktuelni članovi političke partije SDA, od kojih su trojica na crnoj američkoj listi – Amir Zukić, Asim Sarajlić i Mirsad Kukić.

“Je l’ Kukić dao zeleno svjetlo”, upitaće Džananović Sarajlića, na šta je ovaj odgovorio: “jest, jest evo ga kod mene”.

Zeleno svjetlo se odnosilo na zapošljavanje Amela Škalje, sina Omera Škalje koji je u to vrijeme bio zastupnik u Parlamentu FBiH i član Glavnog odbora SDA. Iz stranke je isključen 2018., a o Škalji je Žurnal objavio seriju tekstova.

Omer Škaljo je u Elektroprivredu BiH zaposlio oba sina Fehima i Amela. Sa Amelom Škaljom ugovor o radu je zaključen krajem augusta 2016., a tadašnji direktor Elektrodistribucije Tuzla Mahir Nurkanović smatrao je da ima “lošu biografiju” – studirao je 14 godina, a mjesto prebivališta mu je bilo van Tuzlanskog kantona.

Inače, i sam Nurkanović se zbog sumnjivih zapošljavanja suočava sa optužnicom Tužilaštva TK.

Amel Škaljo nije jedini koji je zaposlen na ovakav način. Zukić je sa Safetom Bibićem optužen da je organizirao grupu koja je prodavala radna mjesta u EPBiH i Kliničkom centru Sarajevo. Zanimljiv podatak iz optužnice jeste da je Bibić u to vrijeme radio kao glavni tehničar na Klinici za ORL, a bio je i član Nadzornog odbora KJKP Pokop, Upravnog odbora JU Psihijatrijska bolnica KS, UO JU KS Zavod za zaštitu zdravlja studenata Univerziteta u Sarajevu i v.d. predsjednika NO Terapijske zajednice Kampus KS. Prethodno je obavljao i poslove predavača asistenta na Fakultetu zdravstvenih studija Sarajevo.

Žurnal je pisao o načinu na koji su ljudima za zaposlenje izvlačili i po nekoliko hiljada maraka, a što je u to vrijeme bila “javna tajna” u Sarajevu.

“Neupitan je politički uticaj optuženih i trgovina uticajem. Uz odobrenje političke stranke, odnosno optuženih koji su kao visoki funkcioneri zaobilazili procedure, u društvu je stvoreno nezadovoljstvo i potvrđene su kuloarske priče o načinu zapošljavanja”, reći će u završnoj riječi kantonalna tužitelja Ena Bahtijarević.

Zukić i Sarajlić, iako nisu uposlenici EPBiH, trudili su se da zaposle djecu članova političke stranke u javna preduzeća gdje je kadar SDA. „I Džananović je tako došao na poziciju“, naglasili su iz Tužilaštva.

„Zukić je hijerarhijski bio nadređen Džananoviću, koji je bez oklijevanja izvršavao njegove naredbe, ali i Sarajlića koji je u to vrijeme obnašao istaknute pozicije u SDA“.

S ovom tvrdnjom Tužilaštva odbrana Zukića se dublje pozabavila navodeći da je Džananović bio član glavnog odbora SDA koji bira generalnog sekretara – dakle, Zukića: „Prema strukturi, Zukić nije mogao uticati na Džananovića i lobirati i upravo taj odlučujući uticaj kao ključni elemenat krivičnog djela nije dokazan“.

No, ne treba zaboraviti činjenicu da je Zukić od svog priključenja SDA još davne 1990., obnašao istaknute pozicije u ovoj političkoj partiji. Za generalnog sekretara je biran čak tri puta, a u vrijeme optuženja je osim te funkcije bio još i član Predsjedništva SDA i zastupnik u Parlamentu FBiH.

Njegov politički uticaj je neupitan.

Sarajlić je u vrijeme optuženja, kao dugogodišnji član SDA, obnašao funkciju predsjednika Kadrovske komisije SDA, člana Predsjedništva SDA u funkciji potpredsjednika, zastupnika u Parlamentarnoj Skupštini BiH gdje je obavljao funkciju predsjednika Kluba političke partije SDA i predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo.

I njegov politički uticaj je neupitan, a svako ne treba zaboraviti ni aferu “Snimak”. U tom predmetu je nedavno negirao krivicu.

Način funkcionisanja i zapošljavanja SDA kadra najbolje je na suđenju opisao Jasmin Terović, predsjednik Općinske organizacije SDA Centar: “Džananović je zatražio podršku Općinskog odbora SDA Centar za imenovanje na poziciju izvršnog direktora “Elektrodistribucije”. Prijedlog je potom išao na kantonalnu, a zatim kadrovsku komisiju, u kojoj je bio Sarajlić i koja je utvrdila prijedlog imenovanja. Konačni prijedlog razmatra Predsjedništvo stranke, ali se nije mogao sjetiti da li je to bilo i u slučaju Džananovića.

Žurnal je pisao da je u EP BiH zaposlena i rodica od Terovića, po istom SDA receptu.

Iz svega navedenog nije teško zaključiti, bez obzira na tvrdnje odbrane, da su Zukić i Sarajlić itekako imali utjecaj na Džananovića. Stoga, navodi Tužilaštva itekako imaju smisla: “Džananović, znajući da su Zukić i Sarajlić u “vrhu” stranke i smatrajući da se njegove odluke moraju realizovati jer su mu isti pomogli oko njegovog napredovanja na poziciju izvršnog direktora za distribuciju u JP „Elektroprivreda BiH“ d.d Sarajevo….”

Zukićeva odbrana smatra da nije opisano da je on primio nagradu, te navode da je dispozitiv optužnice manjkav. Također, izrazili su sumnju što pojedini svjedoci, koji su davali iskaze o tome da su plaćali radna mjesta, nisu dobili imunitet jer je Tužilaštvo smatralo da u njihovim radnjama nema elemenata krivičnog djela.

“Davanje dara nije krivično djelo, a primanje dara jeste. Apsurd”, reći će Zukićeva advokatica Senka Nožica.

Što, iskreno, i jeste apsurd, ali to je već za druge analize.

Podsjetimo i na pokušaj spašavanja Mirsada Kukića, koji je u međuvremenu osnovao svoj PDA, Zukića i Sarajlića iz 2018., prijedlogom za izmjene čuvenog člana 382. KZ-a FBiH “primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem”.

Prijedlog je došao od Kukićeve stranačke kolegice Elzine Pirić i on je podrazumijevao da je za “počinjenje krivičnog djela trgovina uticajem bilo nužno primanje mita”.

U Predstavničkom domu Parlamenta FBiH su ovaj prijedlog prihvatili objeručke, svi jednoglasno, ali (srećom) on je oboren u Domu naroda. Da nije, ova trojka bi još tada bila slobodna, jer bi bilo ukinuto krivično djelo zbog kojeg im se sudi već petu godinu.

Mirsad Kukić, protiv kojeg je predmet razdvojen, osuđen je na godinu zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu. Za Žurnal je potvrđeno da Kantonalni sud u Sarajevu još nije donio drugostepenu presudu.

Spomenimo i da se Pirić, također, suočava sa optužnicom koju je protiv nje podiglo tuzlansko Tužilaštvo.