Sve ekstremnije vremenske neprilike, neusklađenost zakona, nedostatak poticaja samo su neki od faktora koji negativno utječu na poljoprivrednu proizvodnju u našoj zemlji.
Nažalost, dostignuti tehnički nivo opremljenosti naših poljoprivrednih proizvođača je dosta nizak, praktično u svim oblastima, uključujući i odbranu i zaštitu od grada i obilnih padavina. Za rješavanje pomenutih problema postoje određena tehnička rješenja koja su nažalost za većinu poljoprivrednih proizvođača preskupa.
Problemi grada se rješavaju izgradnjom protivgradne mreže, ali za samog farmera to je u velikom broju slučajeva preskup poduhvat. O ovim, ali i drugim problemima s kojima se susreću poljoprivrednici za Klix.ba govorili su Sabahudin Bajramović, redovni profesor Mikroekonomike poljoprivrede i prehrambene industrije i Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.
"S druge strane nema institucionalnih rješenja, gdje bi npr. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ) kroz budžetske mjere podrške podržavalo nabavku ovakve opreme. Slično je i kada se govori o problemima obilnih padavina. Mjere kojima bi se podržalo uređenje poljoprivrednog zemljišta još uvijek su jako skromne i bez većih novčanih izdvajanja. Jedno od rješenja je osiguranje usjeva od raznih vrsta vremenskih nepogoda. Nažalost, osiguravajuće kuće ne vide ovo kao oblast koja bi za njih bila finansijski interesantna u koju bi se trebali uključiti, a i tamo gdje postoje zainteresovanost premije osiguranja su preskupe za farmera", kaže Sabahudin Bajramović, redovni profesor Mikroekonomike poljoprivrede i prehrambene industrije.
Njegovo mišljenje dijeli i predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo:
"Što se tiče sredstava, u budžetu su predviđena sredstva kroz kapitalne investicije, u onom dijelu kada je riječ o gradu, da se nabavlja protivgradna zaštita. Ali, trenutno u Federaciji Bosne i Hercegovine nemamo raketa i protugradne zaštite tog tipa. Kada se dese, štete se teško naplaćuju, s obzirom na to da je procedura za naplatu komplikovana", ističe Bićo.
Napomenuo je da je potrebno da općina ili kanton proglase stanje elementarne nepogode, i tek nakon toga je moguće pokretanje procedure za naplatu šteta. Kao alternativni pristup rješavanju problema naplate štete s kojim se sve više poljoprivrednika u našoj zemlji susreće, naveo je, osiguravanje usjeva. Ali, problem poljoprivrednim proizvođačima predstavlja činjenica da osiguravajuće kuće ne žele osiguravati poljoprivredna dobra jer ona spadaju u kategoriju "riskantno".
Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (FMPVŠ) je kao i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpska (MPŠV) je prepoznalo važnost negativnih posljedica klimatskih promjena i u svojim posljednjim Strategijama razvoja poljoprivrede do 2027. godine predvidjeli su nekoliko mjera, ali njihova implementacija je skromna i kvantitativno i kvalitativno, što se ogleda u maloj i nedovoljnoj visina budžetske podrške kao i malom broju samih mjera podrške.
Osim vremenskih neprilika najveći problemi s kojima se poljoprivrednici susreću su nepostojeća pravila koja zavise od nivoa vlasti, ali i sporost u sprovođenju postojećih pravila, kašnjenje poticaja, komplikovana papirologija koja poljoprivrednike primorava da preuzimaju ulogu pravnika i knjigovođa, zbog ćega poljoprivrednici više vremena provode boreći se za svoja prava nego u samoj proizvodnji.
"Brojni su problemi BiH poljoprivrede. Mala veličina zemljišnog posjeda, nizak nivo tehničko-tehnološke opremljenosti farmi, nedovoljna agrotehnika i zootenika, visok udio nekorištenog poljoprivrednog, posebno oraničnog zemljišta, relativno niski prosječni prinosi, slab nivo transfera znanja do farmera, nedovoljna proizvodnja za vlastite potrebe itd. Ono što posebno ugrožava BiH poljoprivredu je sve izraženija depopulacija sela i sve manji broj zaposlenih u sektoru poljoprivrede koje dodatno opterećuje i sve prisutnija starost osoba koje se bave primarnom poljoprivrednom proizvodnjom - prema nekim podacima prosječna starost farmera koji upravljaju gazdinstvima je između 50-60 godina", navodi Bajramović.
Prema podacima Ankete o radnoj snazi Agencije za Statistiku, u 2014. godini 17 posto ukupne radne snage ili 149 hiljada bilo je u sektoru poljoprivrede, a deset godina kasnije ovi brojevi su se značajno smanjili, na 7,7 posto u ukupnoj zaposlenosti sa svega 95 hiljada zaposlenih. Osim ovoga, nadolazeći problem su svakako sve izraženije negativne posljedice klimatskih promjena. Za odgovore na ove problema već stižu razna praktična rješenja kroz razne oblike pametne poljoprivrede koja bi uključivala dronovie, senzore, meteo stanice, pametno navodnjavanje i sl. za čije opremanje će biti potrebno dosta sredstava i u čemu će krucijalnu ulogu morati imati institucije poput FMPVŠ, MPŠV RS ili u Federaciji BiH i relevantna kantonalna ministarstva.
Jedno od najvećih negativnih obilježja BiH sektora poljoprivrede je činjenica da je BiH izraziti neto uvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i da je negativni trgovački bilans prisutan kod svih 24 carinskih tarifa.
U 2024. godini ukupan uvoz poljoprivredno prehrambenih proizvoda je iznosio 5,11 milijardi KM dok je izvoz iznosio samo 1,19 milijardi KM, što predstavlja trgovinski debalans od skoro 4 milijarde KM. Poseban problem predstavlja visoka zavisnost od uvoza strateških proizvoda, kao što je pšenica i gotovo 70 posto potreba u ovoj kulturi obezbjeđuje se putem uvoza.
"U 2024. godini ukupna pokrivenost uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda izvozom je bila 23,3 posto što govori da treba jako puno raditi kako bi se ovaj pokazatelj povećao. Ovolika ovisnost o uvozu posebno zabrinjava zbog današnjih okolnosti u kojima se svijet nalazi, ali i mjestu u kojem u njemu ima BiH. Treba reći da Federacija BiH kroz mjeru dodatne budžetske podrške strateškim proizvodima posljednjih godina pokušava smanjiti ovisnost ovim proizvodima, ali rezultati još nisu vidljivi. BiH je još veoma daleko od postizanja zadovoljavanja potreba domaćeg stanovništva i za to će trebati još dosta vremena uz izdašniju budžetsku podršku sektoru", upozorava Bajramović.
Ono što krajnje potrošače u ekonomsko sve neizvjesnijim vremenima zabirnjava jeste potencijalni porast cijena osnovnih životnih namirnica. Mišljenja su podijeljena. Dok poljoprivrednici predviđaju porast cijena, struka smatra da do toga neće doći.
"Naravno da će biti. Naše vlasti u posljednjih 20 godina se trude da ne zadržavaju domaću proizvodnju. Imamo potpisane sporazume gdje smo pristali na shodno tržište i zbog preskupe proizvodnje mali proizvođači nisu konkurentni i ovdje kompletno tržište diktira uvozni lobi, jer kada je najbolja godina mi ne proizvedemo ni 30 posto potreba stanovništva", ističe Bićo.
S druge strane, Bajramović za sada ne vidi posebne razlog zbog čega bi cijene poljoprivrednih proizvoda dodatno rasli, osim u slučaju nekih ekstremnih klimatskih događaja u širem okruženju ili zbog nekih nepredvidivih geopolitičkih dešavanja.
Međutim, i jedni i drugi su složni u jednom. Najveći problem poljoprivrednika predstavlja činjenica da na državnom nivou ne postoji ministarstvo ili agencija koja bi poljoprivrednicima pružila mogućnost da apliciraju za evropske fondove, zbog čega, prema riječima naših sagovornika, na godišnjem nivou Bosna i Hercegovina za potrebe poljoprivrede gubi oko 100 miliona KM.
