Danas će, 9. jula, iz Visokog put Potočara krenuti najtužnija kolona. U njoj, posmrtni ostaci sedam žrtava genocida u Srebrenici, koji su počinili pripadnici tzv. vojske RS i njihovi pomagači u julu 1995. Njihovi kaburi iskopani su jučer, a konačni smiraj naći će na kolektivnoj dženazi 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima.
Ove godine u Potočarima će biti ukopani: Senajid (Husein) Avdić (1976), Hariz (Ramiz) Mujić (1976), Fata (Huso) Bektić (1928), Hasib (Adem) Omerović (1961), Sejdalija (Alija) Alić (1961), Rifet (Mustafa) Gabeljić (1964) i Amir (Ibrahim) Mujčić (1964).
Najmlađe žrtve koje će biti ukopane ove godine su dvojica mladića koji su u času smrti imali 19 godina - Senajid Avdić i Hariz Mujić. Obojica, ubijena u julu 1995, konačan smiraj naći će 30 godina kasnije. Senajidove nekompletne posmrtne ostatke u zemlju će spustiti otac Husejin Avdić.
Senajid je, priča Husejin, bio dobar učenik, povučen i miran. "Sve je slušao. Nikada nije nešto odbio da uradi", ispričao je Husejin.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta
Kaže da je sanjao sina nakon saznanja da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci: "Sanjao sam ga kao da je bio kod kuće. Šepao je na jednu nogu. Pitao sam ga - šta je bilo, a rekao je: 'Nešto me udarilo, ne bojim se'". Tešku ispovijest ovog oca možete čitati OVDJE.
Posmrtni ostaci žrtava koje će biti sahranjene ove godine pronađeni su u grobnicama otkrivenim prethodnih godina lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti najmilijih. Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića, koji je imao 34 godine kada je ubijen, ekshumirani su 1998. godine, ali porodica zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, ranije se nije mogla odlučiti da da saglasnost za ukop.
U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica. Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine - Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Zločini i presude
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine. Od toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora. Na kaznu doživotnog zatvora za genocid su osuđeni Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, dok su na kaznu od 35 godina zatvora osuđeni Radislav Krstić i Drago Nikolić.
Za druge zločine u Srebrenici MKSJ osudio je 11 osoba. Sud Bosne i Hercegovine je zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Srebrenici osudio 27 osoba na ukupno 446 godina zatvora. Zbog genocida je osuđeno 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, a za druge zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je 14 osoba na 221 godinu zatvora.
U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četvorica bivših pripadnika jedinice "Škorpioni" osuđeni zbog ubistava Srebreničana u Trnovu, kraj Sarajeva. U Hrvatskoj su osuđena dvojica bivših pripadnika "Škorpiona" na po 15 godina zatvora. Deset optuženih za genocid i druge zločine počinjene u julu 1995. godine u Srebrenici zasad je nedostupno pravosuđu u BiH.
