Piše: Dželila Porić
To možete uspjeti samo ako istinski želite biti vladari svojih emocija. A da bi bili vladari svojih osjećanja, morate biti sigurni da je vaša želja za ciljem „DOBRO“ veća od svih stanja koja vam se ne sviđaju, kao i biti spremni na zaborav o "prepuštanju sudbini", jer vrijeme je da shvatite da ste vi najodgovorniji za mnoštvo stvari koje vam se dese ili uzastopno dešavaju. I tu misao držite kroz sve situacije vašeg života.
Kada su emocije vladar vašeg tijela, tad je put samo strast jer osjećaji nisu ništa više do strasti koje te tjeraju da ideš za njima. Da trčiš za nečim ili nekim. Tu se ne krije zadovoljstvo i mir, već pohlepa i nemir. Kada bi čovjek uradio sve što poželi ili sve što pomisli, odavno na zemlji na bi bilo nikoga. U ovom slučaju sabur je žrtva, odnosno ključ koji otvara svaka vrata. Ali sve ijedna od tih vrata krije samo ljepote i čistoću duše koju moramo zaraditi samo žrtvovanjem na ovom svijetu. Sve što se dešavalo iskušenje je od Boga. A osjećaji su samo produkt svega što smo uradili ili svega što želimo uraditi. Bol nije iskušenje, bol je kazna. Naše misli su naša iskušenja jer Allah kaže da čovjek neće biti kažnjen za misli, sve dok ih ne sprovede u djela. Tako mi svojim odlukama koje počinju u glavi ili srcu, biramo nagradu ili kaznu koju ćemo osjetiti još tu. I koliko god mi poricali, vjerovali ili ne vjerovali, zakoni istine su uređeni tako da ih ne možemo mijenjati, uređeni su da budu vječita istina, da ih poštujemo ili da im prkosimo.
I kako ste bili odgovorni za sve što vam se desilo?
Možda ste odgovorni na način da ste samo bili pasivni. Jer bez akcije nema reakcije.
Lijek za depresiju, tugu, razočarenje, lijenost je bilo kakva akcija, dakle poticaj na aktiviranje energetskog bića u nama. „Ono što tražiš, traži tebe.“
Svaka materija, svako živo biće, cijeli Univerzum i sam zakon svih tokova prirode je satkan od energije. Ona je ono što nas čini živim, što nas tjera da osjećamo različite emocije, da se krećemo, da želimo, pa i da se nadamo. A naš um je tu da prepoznaje i sortira naše želje od stvarnosti. Sudbina bi zatim ostala samo ono „napola“ izmeđa Boga i nas. I tu se krije povjerenje, zadovoljstvo i mir. Čista ljubav.
U duhovnom svijetu mi smo energija koju ljudi, odnosno svako fizičko biće može da primjeti, a i osjeti. Ako smo sretni, prenijet ćemo takvo raspoloženje na ljude oko nas, ili ako smo razočarani ili tužni, također ćemo privući sagovornike da suosjete. Energija je dakle svaka komunikacija između ljudi.
Ne vidimo mnoge stvari, što ne znači da one ne postoje. Mi ne vidimo ljubav, mi ne vidimo bol, ali u stanju smo da osjećamo i primjetimo stanja drugih ljudi. Ne vidimo ni naš mozak,ali svakodnevno ga koristimo. Tako ne vidimo ni Boga, ali možemo ga osjetiti u najvišim stepenima svjesti gdje dominira sama čista, bezuvjetna ljubav i dobrota. S tog stepena sagledavanja i ljudi i situacija za čovjeka sve postaje moguće. I s tog stepena čiste predanosti Allahu, mi postajemo vladari svega što nam se dešava i svakog osjećaja koji nas obuzme.
Najdominatnija povratna sprega energije je zakon između naših duša i samog Boga. Da bi naučili kako koristiti zakon privlačnosti moramo savladati naše nepoželjne emocije. Za svaku od njih ste vi odgovorni, ako uđete dublje u srž. Kako nam životne situacije bude energiju koja se odražava kroz različite osjećaje - dakle imaju utjecaj na naše duševno stanje - tako mi možemo da s našom energijom kreiramo situacije po mašti, a ne puštati "slučajnosti" da bude kreator naših osjećaja i sudbine. Sad postavljam pitanje: Koliko si budan? Koliko si vješto svjestan dešavanja oko sebe? Prečesto stvarate reakcije na tuđe akcije, zar ne? (Pasivno)
A šta je s vašim akcijama?
U svakom slučaju ti si kreator onog što osjećaš.
Okidač buđenja našeg energetskog bića krije se u volji i promišljanju. Možda za početak o promišljanju o onom što dragi Allah voli i traži od nas?! I nada je dio buđenja i postaje dova tek kada počnete vjerovati u nju. Ako nadu vežete za osjećaj bezvjerja u smislu: "nadam se, ali ne mislim da će se desiti", budite sigurni da se neće desiti, jer je vaša nevjera jača od vjerovanja i ono što je jače uvijek pobijedi, a vaša energija se preusmjerava na druga područja vašeg života i vi propuštate ono što ste željeli proći. Jer energija je ono što nas vodi, ono što razmišlja, spoznaje i ima um. Mrtvog čovjeka ne vodi ništa. Energija je duša. I u tom duhovnom svijetu proces vjerovanja je sklad emocija i zakonitosti u kojim važi samo jedno pravilo: onako kako siješ,tako ćeš i žnjeti.
Nevjera predstavlja otpor za privlačenje pozitivne energije. Sama vjera je glavni faktor za uzvraćanje energije jednakom milosti na kojoj smo je i preusmjerili van sebe. Ako dajete ljubav, biće vam uzvraćeno ljubavlju. Ako na nekog bacite kamen, očekujte da ćete biti gađani možda i krupnijim kamenjem.
Tako da ako odašiljete nadu s pozitivnim vjerovanjem, znači da idete prema tome, držite to na umu i da postoji 99% šanse da će se ono što želite i naći na vašem putu jer u vašoj glavi vi ste već proživjeli taj momenat i samo čekate da se desi. Dakle sigurni ste u svoju vjeru i ona odražava i održava pozitivne vibracije u vama. Misao je okidač za samo stvaranje svih pozitivnih vibracija, a onaj osjećaj zadovoljstva u nama će stvoriti vjeru. Vjera je ta koja ostaje u čovjeku i koju on nosi kroz sve životne situacije.
A kada se čovjek osjeća dobro, on izbjegava tamne teme i uopšte stvari koje ga deprimiraju. Svjetlo ne privlači tamu.
Kada pozitivnu energiju odašiljemo, ona će nam uzvratiti tako što će nas popeti na veći stepen. U čovjekovoj prirodi je napredovanje. Stvoreni smo da se trudimo.
Svaka emocija je satkana od želja i svaka je određena informacija na kraju koje stoji upitnik. I svaka ta informacija je želja za odgovorom. I svaka želja je dova tek kada počnemo vjerovati u Boga kao oslonac, jer nama u je duhovnom svijetu jako potreban oslonac da bi prevazilazili probleme i odgajali vjerovanje.
Kažu: težak život? Možda možemo promjeniti stajalište gledanja? I stvari posmatrati na ljepši način.
Nekog muči kredit mjesecima, pa i godinama, a ne uživa i ne vidi ljepotu stambenog objekta u kojem sada živi jer je digao baš taj kredit ili možda iškolao djecu pomoću baš tog kredita.
Vrijeme prolazi a mi se usmjeravamo na stvari koje su
takve kakve jesu osjećali se mi dobro ili loše zbog njih. Zar nismo mi najinteligentniji vid prirode onog što poznajemo u materijalnom svijetu?
Ako možemo stvoriti robota koji priča o osjećajima, zašto ne možemo naučiti kako biti iznad svega onog što radimo i što nam se desi. Sam taj trenutak u kojem odlučimo potisnuti negativno je uspon u privlačenju pozitivne energije.
Ali da bi se stvarno očistili od onog što nas muči, moramo poznavati zakone ljubavi, dobrote i morala.
Postavimo sebi prioritete emocija: Ljubav, dobro,sreća i "negativno" na dnu ljestvice poput mržnja, zavidnost, ljubomora, i sve one emocije zbog kojih se mi ne osjećamo dobro.
Vjerovatno ste čuli za pojmove poput vortex ili aura ili Iman? Ne samo da ćemo se mi osjećati loše ako nas savladaju negativne emocije, već ćemo tu istu energiju prenijeti i na ljude oko nas. Dakle, kao što sam rekla energija je vidljiva u fizičkom svijetu i ne samo da je vidljiva nego njome možemo dotaći i druge ljude.
Kada smo sretni odašiljemo pozitivne vibracije kroz humor.
Postoje načini i na koje se negativna energija prenosi. Niko ne voli takozvane vampire koji crpe energiju iz nas, pa nemojte biti jedni od onih koje će ljudi izbjegavati jer su negativni radi nekih problema s kojima se nisu naučili nositi. Svako živo biće ima probleme. Ali svako ima drugačiji pristup prema njima.
Izvor svih emocija koje postoje je u stepenu vjerovanja.
Sve je to naizgled jednostavno i logično, no kako postati vladar naših emocija? Koju emociju želite zadržati?
Ja vam garantujem da su sve emocije nadolazećeg i prolaznog oblika do osjećaja unutarnjeg zadovoljstva. I ta emocija je čista sreća i ljubav. Smijeh je tad samo ukras koji krasi naše fizičko biće. Ali naša duša se vječito osmjehuje na način da je zadovoljna. Dovoljna sama sebi.
Bićete dovoljni sami sebi onda kada se spoznate. A spoznat ćete se kada se oslobodite okova i vjerovanja koji se zasnivaju na tuđim stavovima koje smo, eto, preuzeli od drugih samo radi "logike". Prvo pravilo spoznavanja sebe je: zaboraviti sve što su vas drugi učili.
Spoznat ćete se kada krenete spoznavat istinu koja vječito egzistira. Onda kada krenete da tražite odgovore na pitanja koja ste vi stvorili!
Tu emociju zadovoljstva ćete privući i zadržati samo kroz osjećaj ljubavi.
A da bi se "prikačili" na izvor bezuvjetne ljubavi i da bi vidjeli samo dobro od svijeta i ljudi, morate očistiti vaše tijelo od svih drugih emocija. Način na koji ćete blokirati negativne emocije da vas dotiču je štićenje svog jezika od ružnih riječi, svojih ušiju od mračnih tema, štićenje duše od zavisti i ljubomore, čišćenje uma od sumnje, tako što ćete sagledavat situacije iz pozitivnog ugla, gledati na prepreke kao na iskušenja koja su tu s porukom, misliti dobro i pozitivno u vezi bilo čega i sve one ružne emocije koje su stvarale anksioznost pokušajte zamjeniti sa onim sa vrha ljestvice na način na koji vi najbolje razumijete i dobro i samu ljubav. To bi bio tek početak oslobađanja
iz okova i rušenje otpora a sve ostalo, kada odašiljete tu energiju - će vam s vremenom samo doći na put. I shvatićete tad da ono o čemu trenutno mislite, dolazi vama u susret. Ono što tražite, traži vas.
Ljubav ima podsvjest i to je želja za budućnošću. Tu se krije smisao i voljenje života. U njoj se krije prava sreća.
Možemo li prevariti tijelo da misli da smo sretni?
Lažan osmijeh može prevariti tijelo odnosno mozak da uspori rad srca, poboljša raspoloženje i smanji stres.
Što se tiče akcije, isti 'prevarantski' učinak može imati vježbanje. Za vrijeme vježbanja otpušta se
endorfin koji se zadužen za dobro raspoloženje pa je tako vježbanje izuzetan način da se borite protiv tjeskobe.
Kada čovjekovo tijelo osjeti zadovoljstvo, tačka uma se smjesti u čistinu svijesti. Tamo
se odmara i daje šansu situacijama da preuzmu ulogu u aktiviranju naših osjećaja. Da bi razumijeli bolje, čovjek može usmjeriti um na bilo koji predmet izvan, ili dio svoga tijela, i taj unutarnji zakon privlačnosti odašilje misao koja čovjeku odgovori informacijom ili spoznajom. I ključno od energije koja se vratila, ljudski duh će reagovat na konkretan način i naši osjećaji će biti vezani u skladu s tim. Ovo je najminimalniji zakon privlačnosti koji svakodnevno koriste sve zdrave i racionalne osobe. Medicinski termin za ovo bi bio "povratna sprega" ili reakcija koja je u opštem slučaju vraćanje dijela energije sa izlaza nekog sistema na njegov ulaz, pri čemu vraćena energija pobuđuje ulaz sistema zajedno sa već prisutnom energijom pobude.
Kada opustimo naš um, dajemo šansu unutarnjom zadovoljstvu da pokaže svoj level i potrebu za nadogradnjom. Istinska pitanja dolaze iz duše, ne iz glave.
Tamo potražite i odgovore na njih. To je ono što nas čini živim ljudima. Lijek za nadogradnju je volja za spoznajom.
Ovisno od opredjeljenja koje nas čini ispunjenijim i sretnijim, spoznaćemo sebe.
No ovo je priča o emocijama. O uspostavljanju balansa između duha i tijela. Naučite slušati sebe.
I tišina je emocija u kojoj se
I svaki mali uzdah je dova. Želja. Potreba.
Ali riječi, one su put da ono najljepše u nama stane na noge. Ma makar da sami sebe uvjerimo: MI TO MOŽEMO!
I kakve veze ima čovjekova volja sa njegovim emocijama. Zar neko može biti sretan i bezvoljan u isto vrijeme? Ne može. Volja je upravljač emocija. Zar čovjek nije u stanju da svoju volju mjenja? Iako ne želi da pristvuje nekoj situaciji jer ne misli da će uživat, bolje mu je kući, pa u zadnji tren promjeni mišljenje, i pokaže se da se veoma zabavio, čak je imao toliko zabavne momente da ih se rado sjeća i veseli im se svaki put kada ih se sjeti. Dosadu je pretvorio u veselje?! Ne želi da nešto uradi jer ne misli da je to uredu, osjeća se gnusno u vezi s tim, pa se nekako nagovori i pokaže se da je to išlo njemu u prilog, pa je bezvjerje pretvorio u zadovoljstvo?!
Ljepše je u životu biti akter akcija nego marioneta slučajnosti. Ali u svakom slučaju akcije stvaraju reakcije. Šta ako čovjek može biti iznad ovog, upotrijebiti ovo znanje u svakoj situaciji tako što će bilo koje dobar momenat pretvoriti u još bolji? Ili loš momenat pretvoriti u zabavan?
Ovo je rijeđe, ali ono što je često je pretvaranje ljubavi u mržnju samo jer smo se razočarali u pojedinu osobu.
Tok sudbine je prepuštane ili djelovanje.
Da bi shvatili pristup za djelovanje zakona privlačnosti, prvo da razjasnimo razliku između vjere i vjerovanja.
Složila bih se da je bilo koji vid vjerovanja proces odašiljanja energije u onom smjeru u kojem želimo ići, no to vjerovanje se može odraziti i kao odašiljanje negativne energije, što će rezultirati zaključavanjem naših emocija koje treba da se ponašaju poput bumeranga kao prirodni zakon nad kojim upravlja ljudska volja, pa tako ćemo naše misli zapečetiti sumnjama, sve ćemo gledati kroz negativnost, kroz bezvjerje koje će stvoriti otpor u našem tijelu za privlačenje pozitivne energije. Duša je po prirodi slobodna a tijelo otključano za nesmetan protok energija. Čovjek koji je stvorio otpor ili se ograničio sa par negativnih stavova o bezvjerju u duhovni svijet nije slobodan već okovan u tamnici. Njegove misli su zaključane u njegovom srcu, i zbog tog otpora tamo nema mjesta za beskrajni tok ljubavi i spoznaja koje vječito traže put da prođu kroz nas i podare nam na dar znanje o izvornoj inteligenciji prirode, ljudi, životinja i ostatka Univerzuma.
Navešću primjer nekog ograničenja bespotrebnim stavovima kojim branimo otpore.
Ako ja kažem neko stajalište s višeg stepena inteligencije na koji sam popela vješto izvlačeći pouke iz životnih iskustava, zasnovano na racionalnoj osnovi, i čovjek ne razumije šta sam rekla, i kaže mi da sam glupa ili da nisam upravu, da li to znači da sam stvarno ja ta koja je glupa, ili je taj čovjek jako sužene svjesti da bi mene shvatio. Da li sam je glupa pa me zato on ne razumije, ili je on glup pa me ne može razumjeti? „Oba odgovora su tačna, ali je situacija pogrešna.“ To bi značilo da je jako bitan pristup koji će podržati logička osnova do zaključka.
A pristup je otvaranje, dakle suprotno od otpora. I taj pristup je zahtjev za svaki problem koji se pred nama nađe. Pristup je ključ za riješavanje problema.
Sloboda nije zasnovana na mišljenju i stavovima. Niti na osudama ili iskustvima.
Nikad cilj pametnog čovjeka nije bio posaditi svoja mišljenja drugome u glavu, već mudrost da svojim pristupom ukaže na pristup koji se zasniva na želji za oslobođenjem okova čovjeka od sužene svijesti, ili prikazivanje drugih gledišta kako bi i čovjek promjenio aspekt svoga djelovanja.
Dakle postoje ljudi koji nameću svoje stavove i postoje oni koji ih objašnjavaju.
Onaj koji objašnjava je čovjek koji posjeduje slobodu duše i uma koju kontroliše emocija zvana: dobrota. I njegov pristup je zasnovan na tome. I bio to pristup ljubavi ili dobrote ili smirenosti, uvijek pričamo o istom pristupu. Bez predrasuda, bez ega, bez zadrtih stajališta mi smo slobodni i sličimo jedni drugima. Mi smo tok prirode i energije koja slobodno prolazi i odlazi od nas.
Vjerovanje bez oslonca, odnosno samog Boga je obično nadanje. Da bi vjerovali u Boga kao u izvor energije, moramo postaviti samo jednu granicu.
Naša granica u ovom svijetu je poštovanje. A u tom svijetu vlada samo ljubav, milost, dobrota, strpljenje koje se zasniva na vjerovanju. Sreća je samo produkt svih tih lijepih emocija.
Vjera bez Boga će potamniti našu auru, ali vjera s Bogom može biti samo pozitivna i dobra po nas i to oslanjanje na Uzvišenog Gospodara koji prima dove je pečat prosvjetljenja i taj pečat je rezultat unutarnje energije koja sprječava sumnjama i nevjerovanju da ograničavaju naš um. Vjera poslije prihvatanja temelja, postaje vjerovanje i tad je ono bilo koja pozitivna energija na koju se čovjek oslanja i koja njegovo tijelo drži van stresa koja je majka svih bolesti, kao i sumnje koja joj je kćerka.
Da bi se čovjek riješio okova u kojima je sve nemoguće, mora pronaći oslonac kako bi zaštitio svoju sigurnost i zapečatio vrata beznađa. U svijetu u kojem postojimo, mrak služi samo za spavanje.
Pristup – oslobađanje – vjerovanje – vladar emocija.