fbpx Dželila Porić: To što znamo je kapljica, to što ne znamo je more

Dželila Porić: To što znamo je kapljica, to što ne znamo je more

Home

Dželila Porić: To što znamo je kapljica, to što ne znamo je more

Sve istine su pisane jednom rukom logike.

Objasnit ću kroz tekst zašto sam počela s ovom mišlju. I objasnit ću kroz primjere, zašto nam je potrebna nauka, zašto je naređena muslimanima  i kako „logika“  nekad može biti zabluda za sve one koji se ne informišu.

Piše: Dželila Porić

Istina nije utemeljena na stavovima, već na logici. Najveći problem koji je stvorio tradiciju u zadrtosti i neznanju je prisvajanje stavova koji su nam naizgled bili logični s vremenom, ali ih nismo razumjeli svojim srcem, niti smo imali kriterije vrednovanja njene ispravnosti. Pa smo za rezultat često bivali kontradiktorni. Imamo jednog idola, složimo se sa svim što on kaže, dođe neki „bolji“ idol pa nanovo imamo drugačije posuđene stavove što ne znači da smo bili manje inteligentni nego napredovali zajedno s vremenom? Ne, to i dalje znači da smo kontradiktorni i više-manje inteligentni jer usvajamo principe od kojih naš život i naše biće nemaju koristi. Ne bih da vrijeđam, naprotiv, želim da prikažem sliku stjecanja obilježja nekog naroda koja se itekako može mijenjati. Jeste li primijetili kako svaka grupacija poprimi karakteristike te grupe? Mogu kao primjer slobodno navesti i stranke, iako mislim da svaka grupa, svako izdvojeno društvo, ima određene karakteristike koje poprime jedni od drugih. Najveća grupa biva narod. I ono što najviše obrazuje jedan narod u stavovima i mišljenjima su sve vrste današnjih medija koji ih odgajaju. Nikad niste pomislile na sve one istine koje se kriju iza medija, sve one riječi koje nisu izrečene, svu korupciju i korporacije koje stoje iza svega plasiranog i koje vam govore samo ono što žele da čujete? Bilo koji vid primanja informacija je medij koji nas odgaja. Svjesno ili nesvjesno. Htjeli vi to priznati ili ne. Na kraju biva da je čovjek znanje koje je poprimio. Kažu, čovjek vrijedi onoliko koliko zna i sad pomislite na sve ono što vi znate. Ali ja bih rekla: Čovjek vrijedi onoliko koliko može s onim što zna.

Indirektno odgajanje bez racionalno analitičkog pristupa

Samim tim što smo prepušteni odgoju samo onog što nam se plasira, kroz televizije, radio programe, trenutne situacije koje se dešavaju, znači da smo mi u vremenu s vodećim pojedincima. Ali istina je kada kažem da je znanje neiscrpno i mnogo naprednije od onog što mi prenosimo s koljena na koljeno ili što se vrti ukrug na svim medijima iz dana u dan. Često puta čujete rečenice poput: cigarete su štetne. I to je ono u što vjerujemo i niko nas ne može pobiti u toj tvrdnji. A koliko je znanja (logike) u toj rečenici zapravo koje nikad nismo ni istražili. Sve što jedna cigareta zapravo radi organizmu i šta se dešava u ćelijama kada povučemo samo jedan dim cigarete. Svi mi vjerujemo u jednu logiku koju smo ustabilili, ali zašto je ta logika validna, u to nismo zalazili dublje. Postoje činjenice, postoje znanja i dokazi. Ali ipak, ispravnost kriterija se postavlja kada je većina jednog naroda za neku ideju. Ponekad neke stvari nemaju logike, ali se vrednuju kao ispravne samo jer je većina bila za tu ideju. Evo primjer. Pojedine zemlje su legalizovale marihuanu jer se ona koristila u medicinske svrhe. Informacija koju su oni registrirali je: marihuana je biljka i ona se koristi u medicini, što znači da je korisna. Svi narkomani koje je marihuana odvlačila od realnog svijeta i davala im nerealne osjećaje koji su im se svidjeli su dali svoj glas, izišli na ulice i htjeli da se zakon o legalizaciji usvoji. Kada to vlada uzme u razmatranje oni se vode sa onom realnijom misli koju sam gore navela: da je štetna ne bi se koristila u medicini. Većina onih koji su odlučili da ovaj zakon stupi na snagu, nemaju osnove znanja u medicini da bi znali dublje o procesima koji se dešavaju kada je osoba pod dejstvom marihuane, kao što to znaju zdravstveni radnici. A to je naprimjer da se marihuana koristi samo radi prevencije pogoršanja bolesti ili neutralisanja simptoma i ona nikad nije lijek, i koliko god može pomoći u prevenciji naprimjer kod multple skleroze, toliko će nam odmoći, naprimjer pri uništavanju neurona na mozgu. Kao što ni tablete nisu lijek, one su samo tu da posluže da bi neutralisale simptom. I to je ono što svaki medicinski radnik zna. I zašto je objava stigla Muhammedu a.s. sa riječima: Uči, čitaj.

Zato da bi sve što učimo, razumijevali. I nauka bi tada bila, potvrđivanje ili negiranje svega onog što smo mislili da je ispravno. Logika je dokaz. I zbog ovakvih stvari, znanje je najvrijedniji amanet koji nekom možemo ostaviti.

Opet naglašavam: čovjek vrijedi onoliko koliko može mijenjati s onim što zna.

I najgori su oni koji misle da znaju, a niko koristi od toga nema, čak ni on sam. Težina riječi, težina informacija je ono što čini društveni poredak. Sam narod je taj koji postavlja kriterije društvene norme. I zbog toga je danas bitnije dobro izgledati, nego pomoći iznemoglom. Zbog toga je danas važno imati diplomu, a nije važno koliko znanja imaš. Koliko god mi koristili istinu ili neznanje u našem životu, ono nas definiše kao ličnost koja je birala svoj put, a vrijedimo onoliko koliko dajemo.

Uvod s kojim sam krenula pisati o ovome, značio je: „Kada želite spoznati sebe, zaboravite sve što ste mislili da znate, jer samo tvoja duša nosi odgovor  na svako pitanje koje ste postavili sebi o sebi, u glavi, a reći će vam ga u najdubljim tišinama. Tada odgovori postaju samo mač koji će sasjeći sve posuđene stavove. Zato, oslobodite se. Istina je već odavno tu, prije nas rođena i diše u nama. Njen šapat je tvoje duše glas. I to si ti. Daleko od svijeta, daleko od zabluda, iskren, tih i skrit.“

Znanje i vjera

Koji stepen duhovnosti želimo postignuti? I na koji način ćemo to postići? Skromnost pred Gospodarom se očituje kao zahvalnost na svemu što imamo i šta nam daje. Ali nauka, nauka nikad nije bilo skromna i tu smo da nadvladamo sami sebe, da nadvladamo sve što smo do sad imali i da time postignemo Allahovo zadovoljstvo i ostvarimo napredak u civilizaciji. Jer ćemo kroz nauke potvrditi sve ono što nam je Muhamed a.s. ostavio u amanet. Sve one hadise koji su nam ostavljeni kako bi spoznali kvalitetu življenja. I kako bi je dalje ostavili u amanet našem potomstvu. Tako se znanje prenosi s koljena na koljena i nekako najviše pod znanjem mislim na istinu koja egzistira u širokom, beskrajnom luku i koju voljom i željom dohvatamo po potrebi da bi s njom nahranili svoju dušu. Sve potvrde i voljenja nauke, koristit će da napredujemo, spoznamo Allahova čuda, liječimo njome ljude i zaradimo, ako Bog da, Džennet.

„Uistinu su  traženje nauke i znanja, jedan od puteva džihada.“

Poruka bi bila: kakve vrijednosti će naša većina usvojiti? Da li će se te vrijednosti temeljiti na logici pojedinaca ili na unikatnim istinama koje čine balans između realnosti i blagostanja? Ako svaki pojedinac da svoj doprinos u nauci, zasigurno se nećemo morati plašiti određenih situacija koje bi nas mogle zadesiti, poput odlučivanja neukih vladara o sudbini naroda.

Kada bi...

Kada bi svaki čovjek dao svoj maksimum i rodio ono najljepše iz sebe, bilo bi nam svima ljepše na Zemlji nego pod zemljom. Iako se čini besmisleno to reći, garantujem da veliki postotak ljudi svijeta, često sebi izrekne misao: da bar ne postojim ili život nema smisla. Iako mnoge vlade ne misle na svoje narode, iako je veliki broj beskućnika, iako je veliki broj suicida, iako se ljude pate, znanje je jedina stvar koja umije da mjenja svijet. I zašto nam je danas svima tako kako jeste? Jer smo stavili nebitne stvari, zablude i strasti, ispred svega onog što je čista istina koja umije da zapečati i mir na Zemlji za sva vremena. Ali kad bi samo znali. No, pošto smo umislili da „znamo“ jer baratamo samo posuđenim „modernim“ stavovima, danas ratujemo za mir.

„Čovjek što više spoznaje, jače očituje šehadet.“


#Uči, čitaj!

Topic
Objavio: Pon, 11/03/2019 - 09:19

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top