Uvod
Kroz ovu temu ćemo analizirati kako se to Poslanik alejhis selam pripremao za budućnost. Kada govorimo o čovjeku koji je neminovno promjenio sudbinu cijelog čovječanstva, ne možemo se ne zapitati kako je to uspio. Naravno, ovo razmišljanje nas dovodi do zaključka da je neminovno morao razmišljati i pripremati se za budućnost. Poslanik alejhis selam kao političar, vojskovođa, državnik, muž, otac, trgovac, govornik, upravnik, sudac, predvodnik i tako dalje, morao je imati čvrstu karakternu ličnost, hrabrost i veliku mudrost. Isto tako, za sve nabrojano, morao je imati jasnu viziju budućnosti, kako bi islam i nakon njega imao prosperitet.
Kazao bih da je njegova mubarek ličnost koja je zračila i isticala se nad ostalima još u vremenu prije poslanstva svim svijetovima, bila savršena priprema za budućnost koja ga je čekala. Zbog njegove bezprijekorne prošlosti, niko i nikad nije mogao reći ništa negativno za njegov karakter i ličnost. Svi su mu jasno potvrdili činjenicu da je on el-Emin – poverljivi, koji uvijek govori istinu, koji uživa ugled kod ljudi i koji nadasve ima savršenu moralnu ćud. To se kasnije pokazalo kao savršena priprema za poslanstvo koje mu je povjerio Gospodar svih svijetova. Odgajanje ashaba je također bila priprema za budućnost. Poslanik alejhis selam je odgajao svoje ashabe trinaest godina u Mekki, a četverica od njih su kasnije preuzeli emanet vođenja države i postigli rezultatate koji su islamu osigurali jedinstvo i širenje van granica Arabijskog poluotoka.
Poslanik alejhis selam je radi budućnosti svoje misije tražio pogodno tlo za širenje islama u područijima van Mekke, jer su u Mekki glavešine Kurejša danonoćno radili na uništenju kako islama tako i samog Poslanika alejhis selam. Iseljenje dijela ashaba u Abesiniju, a kasnije i prisega na `Akabi, i konačno preseljenje u Jesrib (kasnije Medina) su bili potezi koji su islamu osigurali svijetlu budućnost. Zatim Medinska povelja, bitka na Bedru, rovovi oko Medine prilikom opsade saveznika, ugovor na Hudejbiji, slanje pisama svijetskim velikašima, razgovor sa sljedbenicima knjige i mnogi drugi povijesni događaji iz biografije Poslanika alejhis selam, bili su priprema za budućnost. O tome ćemo, ako Bog da, govoriti u nastavku rada.
Muhammed El-Emin
Posmatrajući sa historijskog gledišta Poslanikov alejhis selam bezprijekoran karakter koji je pokazivao još od ranog djetinjstva pa sve do zrele dobi, moglo se naslutiti da ga je Uzvišeni Bog pripremao za neku “veću” budućnost. Sa dvadeset i pet godina oženio je hazreti Hatidžu koja mu je bila oslonac i saputnik godinama. Još u tom perodu on je bio poznat kao poverljiv i pouzdan čovjek. To je potaklo Hatidžu da mu predloži da preuzme trgovinu njenim imetkom u karavani koja je svake godine odlazila u Busru, a da mu ona plati duplo u odnosu na druge radnike.
Kada je imao 35. godina Muhammed alejhis selam je Božijom voljom učestvotao u ri-ješavanju jednog spora među Kurejšijama koji je skoro završio krvoprolićem. Naime, Kurejšije su te godine obnavljali Ka`bu, i spor je izbio oko toga ko će imati tu čast da vrati crni kamen u Ka`bu. Na kraju su se dogovorili da onaj koji prvi uđe u harem Ka`be riješi njihov spor. U harem je prvi ušao hazreti Poslanik alejhis selam, skinuo svoje mubarek džube na koje su stavili crni kamen, glavešine Mekke su uzeli četri kraja džubeta i zajedno donijeli crni kamen do Ka`be, dok je Poslanik alejhis selam postavio crni kamen na mjesto u Ka`bi. To mu je donijelo još veći ugled kod Kurejšija.
Odgajanje ashaba
Ono što je zasigurno bila najvažnija misija poslanstva koja je osigurala sigurnu budućnost islama do danas jeste odgajanje ashaba. Muhammed alejhis selam se marljivo pripremao za budućnost ovog ummeta odgajajući ashabe, koji su kasnije odgajali na metodama poslaničkog odgoja narednu generaciju sve do danas. Muslimana u Mekki je bilo malo, bili su postojana manjina koja je tek sa Omerom radijallahu anhu dostigla broj četrdeset. Ipak, ta mala skupina je kasnije imala veliki uticaj na budućnost islama i njegovo širenje. Dakle, odgajanje ashaba je bila jasna vizija svijetlije budućnosti u mračnoj Mekki. Taj odgoj i ustrajnost nisu prestali ni u najtežim trenutcima po prve muslimane. Koliko god su muslimane mučili, oni su bivali sve jači i ustrajniji na putu islama. Takvi su bili čak i u godinama izolacije u Ebu Talibovoj naseobini nadomak Mekke. To su bili sigurno najteže godine za muslimane u Mekki. Čak je i tada Poslanik alejhis selam imao viziju budućnosti i nadu u bolje sutra.
Dakle trinaest godina u Mekki, ashabi su odgajani i pripremani za budućnost koja im je bila namjenjena u Medini. Jedan od tih ashaba koji su odgajani za misiju budućnosti je i Mus`ab ibn `Umejr radijallahu `anhu. On je poslat u Medinu gdje je na islam preveo veliki broj stanovnika Medine, tako da je u vrijeme kada je Poslanik alejhis selam došao u Medinu, u njoj bilo već dosta muslimana. To je olakšalo pomirenje plemena Hazredž i Evs, i osnivanje Medinske države. Kada govorimo o Poslanikovom djelovanju unutar Mekke i Medine, možemo jasno zaključiti da je bio odličan strateg, vizionar i čovjek koji je radio sve što je mogao za bolju budućnost. Četverica ashaba u koje je Poslanik alejhis selam uložio veliki trud, za njihov odgoj i prosperitet kasnije su postali halife (njegovi nasljednici), koji su vodili državu nakon njegove smrti, te su ostvarili njegovo obećanje da će se islam proširiti na sve četri strane svijeta.
Iseljenje u Abesiju i prisega na Akabi
Kada govorimo o Poslanikovoj alejhis selam viziji budućnosti, možemo se osvrnuti na jedan događaj koji je imao jakog odijeka u budućnosti islama kasnije. Radi se o iseljenju ashaba u Abesiniju. Jednog dana je Poslanik alejhis selam rekao svojim ashabima koji su u to vrijeme bili tlačeni i zlostavljani na svaki način od strane Kurejšija: “Ako odete u Etiopiju živjet ćete bolje. Tamo vlada snažan i pravedan čovjek, pa u njoj niko nije tlačen. Tu možete biti sve dok Allah ne odluči drugačije”. Poslanikove riječi imale su snažnog efekta, pa neki još iste noći pokupiše stvari i uputiše se ka moru na zapadnoj strani Arabijskog poluostrva. Broj onih koji otputovaše bijaše deset, od kojih četvero bijahu žene. Kurejši saznadoše za njihovu nakanu, pa se dadoše u potjeru sa namjerom da ih vrate. Ali kada dođoše na obalu saznadoše da je brod za Etiopiju veće otplovio. Izbjegli muslimani za sobom ostaviše domove, porodice i sav imetak. Briga o tim stvarima bijaše im manja od želje da sačuvaju svoju vjeru. Uskoro se i druga grupa muslimana uputi za prvom. Vođa ove bio je Džafer b. Ebi Talib. Tako se broj izbjeglih muslimana koji pronađoše utočište u dalekoj Etiopiji pope se na osamdeset i tri.
Kurejšije za njima poslaše dva izaslanika sa poklonima za kralja i njegove ministre. Njihov zadatak je bio da vrate izbjeglice nazad u Mekku. Izaslanici opisaše izbjeglice kao neuračunljive osobe, koje su napustile vjeru predaka i slijede novotarije. Sada nastoje zloupotrijebiti kraljevu dobrotu i slobodu u njegovoj zemlji. Kralj pozva Džafera b. Ebi Taliba da ga lično ispita. “Zašto ste se odrekli vjere praotaca i prihvatili neku novu, koja se razlikuje i od naše, a i od vjere vašeg naroda?” – upita kralj. Džafer mu je ovako odgovorio: “Mi smo bili u velikom neznanju i obožavali kipove. Nismo se ustručavali jesti lešine, niti činiti svaku gadnu radnju. Komšije nismo poštovali. Naši jaki su tlačili naše slabe. Ljudi u rodbinskoj vezi su bili u zavadi, čak i ratovali jedni protiv drugih.Tako je bilo sve dok se jedan čovjek među nama, poznatog poštenja i iskrenosti, ne podiže, zadužen od Boga, da nas pozove da služimo samo jednom Bogu i da napustimo obožavanje raznih idola. On nam nalaže da vratimo povjerene stvari, da budemo čisti i uredni, da se odnosimo lijepo sa rodbinom i komšijama, da se između sebe ne napadamo i ne ubijamo bez valjanog razloga, da ne činimo blud, da lažno ne svjedočimo, ne otimamo imovinu siročadi i lažno ne optužujemo žene za prevaru. “Kaže nam da klanjamo, postimo i dajemo zekat iz našeg imetka. Povjerovali smo mu i počeli smo služiti i zahvaljivati samo jednom Bogu. Tako smatramo dozvoljenim sve ono što je On dozvolio i zabranjenim sve ono što je On zabranio.
Kada je čuo ovo, kralj zatraži od muslimana da mu pročitaju nešto iz Kur’ana. Džafer je odabrao ajete koje govore o Merjemi, majci Isaovoj. Kada ih čuše prisutnima se oči ispuniše suzama. Kralj reče: “Ono što je naš poslanik Isa donio i ono sa čime je vaš Poslanik došao potiče iz istog izvora. Vratite se mirni svojim kućama, jer ja vas nikad neću predati ovima.”
Između ostalog vijest o Poslaniku alejhis selam i njegovom karakteru je stigla čak i do Heraklija, Vizantijskog cara koji je sanjao da će njegovom zemljom zavladati obrezani. Vijest o Poslaniku alejhis selam je provjerio preko Ebu Sufijana koji je u tom periodu radi trgovine bio na tertoriji Vizantije. Ebu Sufijan je bio pozvan da Herakliju iznese neke informacije o Mu-hammedu alejhis selam. Ebu Sufijan u tom slučaju nije imao druge nego da kaže onako kako jeste, potvrđujući da je Poslanik alejhis selam prije svega moralan i ugledan čovjek, što je na kraju rezultiralo riječima Heraklija: Ako je istina to što govoriš, onda će taj čovjek uskoro zavladati i tlom po kojem ja hodam. Poslanik alejhis selam se radi budućnosti islama također tri puta sastajao sa ensarijama na `Akabi, gdje je na zadnjem sastanku ugovorio i hidžru u Medinu. Iako je u obzir dolazila i Abesija, na kraju je ipak odlučeno da je Medina grad koji će donijeti prosperitet muslimanima i uspiješnost poslaničke misije.
Hidžra i Medinska povelja
Iako je Poslaniku alejhis selam bilo izrazito teško da napusti Mekku, on je zarad budućnosti islama i svoje misije učinio hidžret u Jesrib. Kada je izlazio iz Mekke kazao je: Al-laha zna, o Mekko da si ti meni najdraže mjesto na zemlji, i da nije onih koji me izgone i progone Allahovu vjeru, nikada te ne bih napustio. Poslanik alejhis selam je 622. godine u mjesecu rebiul-evvelu stigao u Medinu, i odatle počinje svjetlija budućnost islama, ali i krvava borba mušrika i jevreja da savladaju muslimane.
Naravno, Božijom voljom muslimani su u Medini nakon dugogodišnjeg ugnjetavanja u Mekki, konačno bili slobodni, dok se islam širio u Medini i oko Medine. Abdullah b. Sellam radijallahu `anhu pripovjeda o Poslanikovom alejhis selam dolasku u Medinu pa kaže: Nakon što je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu ljudi su pohrlili prema njemu i rečeno je: -Stigao je Poslanik, alejhi sellam, pa sam i ja došao među njima da ga vidim. Kada sam vidio njegovo lice vidio sam da to lice nije lice čovjeka koji laže i prvo što sam čuo od njega je: O ljudi, širite selam, održavajte rodbinske veze, hranite gladne, klanjajte noću dok drugi spavaju, ući ćete u Džennet u miru.
Medinska povelja je jedan od prvih koraka koje je Muhammed alejhis selam učinio prilikom dolaska u Medinu. Povelja je sadržavala sedamdeset tačaka. To je ugovor koji je sačinjavao pravne akte vezane za suživot između muslimana, jevreja i ostalih. Može se reći da je Medinska povelja prvi ustav o ljudskim pravima, koji je islam u kasnijem periodu označio kao vjeru mira, tolerancije i suživota. Sami početak Medinske povelje glasi: U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog, Ovo je spis Muhammeda vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i spasio, sastavljen između vjernika (muslimana) Kurejša (muhadžira) i Jesriba (ensarija) i onih koji ih slijede i priključe im se i bore s njima.
Važne bitke i događaji koji su osigurali budućnost muslimanima
Kada govorimo o Poslanikovom alejhis selam pogledu u budućnost ne možemo se ne osvrnuti na važne događaje nakon dolaska u Medinu. Druge godine po hidžri došlo je do bitke na Bedru. U toj bitci je ubijeno oko 70 mušrika, a isto toliko je zarobljeno. Iako su mušrici bili znatno brojniji od muslimana, razlika u brojčanosti je bila 3/1, muslimani su ipak odnijeli pobjedu, za koju se čulo na cijelom Arabijskom poluotoku. Ova bitka je okrenula pažnju svih arapskih plemena na muslimane. Može se reći da je ova bitka bila prekretnica ka boljoj budućnosti ummeta. Nakon ove bitke muslimani su postali važan politički faktor u cijeloj Arabiji.
Bitka oko Hendeka je bila veoma značajna za muslimane. Ova bitka se desila četvrte godine po hidžri. Nekoliko hiljada mnogobožaca, udrženjem plemena Kurejš i drugih krenuli su u napad na Medinu. Selman El-Farisi radijallahu anhu je posavjetovao Poslanika alejhis selam da iskopaju rovove oko Medine kako bi se odbranili od mnogobožaca iz Mekke koji su još bili sklopili savez sa jevrejima. Ovaj plan se pokazao kao veoma učinkovit u odbrani Medine. Saveznici (El-Ahzab) su se nakon petnaest dana povukli sa područja Medine, i vratili se kućama.
Nakon bitke na Bedru, zasigurno najvažniji događaj koji se pokazao kao veoma prosperitetan za muslimane jeste ugovor na Hudejbiji. Kada je nekoliko hiljada muslimana krenulo na hodočašće u Mekku, šeste godine po hidžri, zaustavili su se na Hudejbiji gdje je i sklopljen ugovor o primirju. Po datom ugovoru muslimani su sa mnogobošcima u Mekki sklopili primirje na deset godina, koje su muslimani iskoristili da šire svoj utjecaj na cijeli poluotok. Ugovor iako je u samom početku izgledao kao nepovoljan za muslimane, ustvari je bio nepovoljan za mnogobošce. U ugovoru je stajalo sledeće:
• Muhammed će se vratiti u Medinu što znači da te godine neće posjećivati Meku dok će mu zajedno sa ostalim muslimanima sljedeće godine biti dozvoljen posjet Meki u trajanju od tri dana.
• Tokom tog posjeta muslimanima je dozvoljeno nositi oružje ali samo oružje koje nosi putnik a to je sablja u koricama. Za vrijeme posjete Meki Kurejšije im ne smiju praviti bilo kakve probleme.
• Neprijateljstva, odnosno ratni sukobi između Kurejšija i muslimanske zajednice se pre-kidaju tokom sljedećeg perioda u trajanju od 10 godina.
• Ostalim plemenima je dozvoljeno da stupe u savez bilo s Muhamedom bilo s Kurejšija-ma. Pleme koje stupi u savez s jednom od strana potpisnica smatrat će se dijelom te strane iz čega proizilazi da je napad na navedeno pleme ujedno i napad na cijelu stranu u sporazumu.
• Svaki Kurejšija koji nakon sporazuma pristupi Muhamedu i muslimanima (tj. prebjegne iz Meke u Medinu), bez dozvole svog staratelja treba biti vraćen u Meku i izručen Ku-rejšijama. Međutim, s druge strane oni koji napuste Medinu i pređu u Meku nisu pod obavezom da budu vraćeni nazad u Medinu, što znači da u tom slučaju ne vrijedi reciprocitet.
Nakon ovog ugovora Muhammed alejhis selam je poslao pisma svijetskim velikašima toga doba. Između ostalog je poslao pisma:
Kisri- caru Perzije.
Herakliji- caru Vizantije.
Negusu- kralju Abesinije.
Mukavkisu-kralju Egipta…
Ovo je rezultiralo time da je cijeli tadašnji svijet čuo za islam, i Poslanika Mu-hammeda sal Allahu alejhi ve sellem.
Zaključak
U ovom radu smo govorili o tome kako se Poslanik alejhis selam pripremao za budućnost. Ovo je zaista opširna tema, o kojoj bi se zasigurno mogla napisati i knjiga. Nažalost, bio sam ograničen da u svega nekoliko listova kažem ukratko o tome kako je mubarek Poslanik uvijek imao viziju bolje i prosperitetnije budućnosti. Svaki detalj iz Poslanikovog alejhis selam života, bilo da se radi o periodu prije Objave, ili u vremenu poslanstva, zaista je smislen i daje nam naznake još svijetlije i sigurnije budućnosti. Poslanik alejhis selam je od ranog djetinjstva pa do kraja života pokazivao visok stupanj morala, oštroumnost i dobročinstvo. O njemu su lijepo govorili njegovi prijatelji ali i neprijatelji. Bio je El-Emin- poverljivi, istinoljubivi i onaj koji je pomagao sve oko sebe. Odgojio je ashabe koji su njegov sunnet prenijeli do današnjih dana. Ashabi su generacija koja je u praksu sprovela Božiju Objavu i Poslanikove alejhis selam upute. Poslanik alejhis selam je uvijek tražio izlaz iz teških situacija u kojima se nalazio, za budućnost islama i ummeta je savjetovao ashabe da se isele u Abesiniju, a zatim i da učine hidžru u Medinu. Sjeme koje je iz Mekke posijano u Medinu je urodilo plodom, i mnogi su u Medinskom periodu primili islam.
Zarad budućnosti ummeta se borio i branio. Bitka na Bedru i odbrana Medine su osig-urale budućnost islamu. Ugovor na Hudejbiji iako je trajao samo dvije godine, uz poništenje ugovora od strane mnogobožaca, donio je muslimanima političku nadmoć i na kraju osvajanje same Mekke. Pisma koja je poslao velikašima izvan i unutar Arabijskog poluotoka rezultirala su time da su za muslimane i Muhammeda alejhis selam čuli svi narodi tadašnjeg svijeta. Njegova vizija budućnosti islama je ostvarena, sva arapska plemena su ujedinjena u jednu veliku naciju, koja ima Jednog boga i Njegovog Poslanika. Poslanikovi alejhis selam ashabi su osvojili ogroman dio tadašnjeg svijeta, a islamska civilizacija je doživjela procvat i uspon. Neka je hvala Allahu dželešanuhu koji nas je uputio, i neka je salavat i selam dragom Poslaniku alejhis selam, koji je bio ispred svog vremena, sa velikom vizijom budućnosti, koja se Bogu hvala ostvarila, i kojoj i mi sami svjedočimo.
