Često se u narodu kaže: „Kako posiješ – tako ćeš i požnjeti.“ Da je to uistinu tako, potvrđuje i Kur’an Časni. Uzvišeni Allah u 60. ajetu sure Er-Rahman kaže:
„Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!“
U suri Ez-Zilzal, Uzvišeni Allah navodi:
„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga.“ (6–8. ajet)
Šta god činili — dobro ili loše — plodovi toga nas često stignu već na dunjaluku. Time ne utičemo samo na vlastiti život, nego i na život naše djece. Koliko puta smo čuli da je „nekom nešto došlo na djeci“. SubhanAllah, to nije samo narodna izreka — to je često živa istina.
Sjetimo se kazivanja iz sure El-Kehf, kada je Uzvišeni Allah pomogao dječacima jetimima zbog dobročinstva njihovog oca. Ako dijete može uživati plodove roditeljskog dobra, zar ne može i plodove njihovih loših djela? Čineći dobra djela i ostavljajući zlo — posebno ono koje pogađa druge ljude — štitimo i sebe i svoju djecu od posljedica nepravde.
Poučna priča
Slučaj jedne razvedene sestre nosi snažnu poruku. Dok je bila u braku, živjela je u komšiluku žene koja je svojim ponašanjem odavala sliku pobožnosti. Cijenila ju je i smatrala iskrenom vjernicom. Međutim, kada su u braku nastali problemi, saznala je da joj muž ne vjeruje, da je prati i da u nju sumnja. Razlog? Sumnje koje mu je komšinica prenosila, tumačeći i najobičnije postupke te mlade žene kao nešto sumnjivo. To je dodatno narušilo brak, a na kraju bilo i jedan od povoda njegovog kraha.
Godine su prošle. Razvedena sestra je sasvim slučajno saznala da se i kćerka te iste komšinice razvodi — iako su, kako kaže, o njoj i njenom braku svi govorili samo najbolje. Prvo što joj je prošlo kroz misli bilo je da toj ženi komšinici nikada nije halalila. Nije mogla zamisliti da bi jedna sestra mogla nanositi zlo drugoj, i to tako da ruši njen brak prenoseći lažne sumnje njenom mužu. SubhanAllah — za ibret!
Poruka
Ako nas zasmeta tuđa sreća i poželimo je narušiti, zapitajmo se:
- hoćemo li moći živjeti s boli koju nanosimo drugome?
- možemo li podnijeti ono što nas možda čeka sutra?
- želimo li vidjeti svoju djecu u onome što smo priredili tuđem djetetu?
Možda nam se nešto čini nemogućim ili dalekim, ali Allahu Uzvišenom je sve lahko. Da bismo zaštitili sebe i svoju djecu, moramo se čuvati nepravde i voditi računa o tuđem hakku, tuđim emocijama i tuđim životima.
Dova
Gospodaru, sačuvaj nas od nepravde.
Ne dopusti da nam se zulum učini, niti da mi učinimo zulum drugima.
Sačuvaj nas tereta tuđeg bola i posljedica vlastitih djela.
Amin.
