Odlazak Christian-a Schmidt-a sa pozicije visokog predstavnika otvorio je možda i najvažnije političko pitanje u Bosni i Hercegovini nakon Dejtona.
Može li država konačno funkcionirati bez stalnog međunarodnog tutorstva ili je domaća politika još daleko od takve faze.
Prema informacijama koje posljednjih dana dolaze iz diplomatskih i političkih krugova a mediji ih tumače na razne načine, sve je izvjesnije da će nova američka administracija imati znatno aktivniju ulogu u izboru novog visokog predstavnika, ali i u definiranju buduće uloge OHR-a u BiH.
Pojedini analitičari čak smatraju da se neće birati osoba sa snažnim intervencionističkim pristupom, nego svojevrsni “upravitelj tranzicije” ka postepenom slabljenju bonskih ovlasti.
Mandat Kristijana Šmita ostat će upamćen po dubokim političkim podjelama. Jedni će reći da je spašavao institucije Bosne i Hercegovine u trenucima blokada i otvorenih udara na ustavni poredak, dok će drugi tvrditi da je dodatno produbio nepovjerenje među domaćim političkim akterima.
Posebno su kontroverzne bile njegove intervencije u izborni proces i nametanje određenih odluka, što je izazivalo burne reakcije iz Republike Srpske, ali i dijela političkog Sarajeva.
Ipak, mnogo važnije od samog imena njegovog nasljednika jeste pitanje kakvu Bosnu i Hercegovinu građani danas očekuju. Nakon gotovo tri decenije od završetka rata, javnost je umorna od stalnih političkih kriza, prijetnji secesijom, blokada institucija i atmosfere permanentnog konflikta.
Građani sve manje očekuju velike patriotske parole, a sve više funkcionalnu državu, onu u kojoj će parlamenti donositi zakone, vlade rješavati ekonomske probleme, a politički lideri pregovarati bez stalnog prizivanja međunarodnih arbitara.
Međutim, realnost pokazuje da je Bosna i Hercegovina još uvijek zarobljena između dva koncepta. S jedne strane postoji ideja evropske, institucionalne države zasnovane na kompromisu i dogovoru. S druge strane i dalje su prisutne politike koje opstaju upravo na krizama, tenzijama i stalnom održavanju straha među narodima. Zato dio međunarodne zajednice smatra da bi prerano povlačenje snažne uloge OHR-a moglo otvoriti prostor za još ozbiljnije političke sukobe. Posebno u trenutku kada se u javnosti i dalje mogu čuti poruke o “mirnom razdruživanju”, osporavanju državnih institucija ili pokušajima prenosa nadležnosti sa države na entitete.
Istovremeno, raste i broj građana koji smatraju da Bosna i Hercegovina nikada neće politički sazreti dok god ključne odluke donose stranci. Upravo u toj dilemi nalazi se i budućnost novog visokog predstavnika, da li će biti snažan autoritet koji interveniše ili simbol postepenog vraćanja pune odgovornosti domaćim institucijama.
Američki uticaj u cijelom procesu mogao bi biti presudan. Posljednje informacije iz diplomatskih izvora govore da Washington želi stabilniji i pragmatičniji pristup Balkanu, sa manje političkog avanturizma, ali i sa jasnim insistiranjem na očuvanju mira i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Ostaje otvoreno pitanje da li je domaća politika spremna za takvu fazu. Jer država bez međunarodnog tutorstva može postojati samo ako njeni lideri prihvate da kompromis nije poraz nego osnov demokratije. Dok god političke poene budu donosile krize, blokade i nacionalne tenzije, Bosna i Hercegovina će teško izaći iz začaranog kruga u kojem svaki novi visoki predstavnik postaje važniji od domaćih institucija. A upravo bi to trebalo biti najveće upozorenje za sve političke aktere u zemlji.
Izvor: Cazin.net
FOTO: Ilustracija
