Pluća se čiste na planinama, a ne društvenim mrežama

Bježite iz smoga na Bjelašnicu, Igman, Jahorinu...a ne u tržne centre i na društvene mreže.

Nekada je djeci snijeg budio radost, jer ih je tjerao da izađu na čisti zrak, danas i nije baš tako. Bio je razlog za ludovanje, druženje, zabavljanje, pa i bježanje od zatvorenih prostora i roditelja.

Sada, kada i odu na planinu, više je to zbog selfija, a ne zbog zdravog duha i takmičenja. Nekako, ne znaju vremenski da se pogube u sankanju, skijanju. Što je šteta, jer ih to duhovno ubija, kako piše Hatidža Dedović za Al Jazeera.

Roditelji su ti koji ih trebaju što više podsticati na zimske aktivnosti, kako bi ih spasili od zamke i tehnologije. Jer, ne živi se od lajkova i komentara, to ne pročišćava pluća. Zato, bježite u planine, što dalje od tržnih centara, radujte se valjanju, sankanju. Jer, zima je čarolija, čist zrak je taj koji vam osigurava duži i zdraviji život. Bježite u planine, obucite tople džempere, skafandere, kape, čizme, kape, šalove, jer tamo, nema zime. Grudvajte se, padajte, improvizujte, uživajte! 

Razbolit ćete se, od zatvorenog prostora

Život je i u kotrljanju, klijanju, obnavljanju, a, ne u sjedenju. Ledeni zrak je koristan, prija zdravim mislima, jer oslobađa od napetosti i stresa. Nećete se razboliti od hladnoće, već od zatvorenog prostora. Zbog njega, možete postati grozničavi bolesnik, ako ne steknete imunitet. Od sjedenja, buljenja u ekran, nema ništa, suština je u kretanju, trčanju, ono je to koje ubrzava disanje. Planina je radost i za krvotok i živčani sustav, ona je ta koja socijalizuje, jer omogućuje i novo, živo upoznavanje. Zima, srcu može da prija, jer se hladnoćom razbudite, otrijeznite. Od smoga, možete da umrete, kao i od zatvorenog prostora. Zato, idite na Bjelašnicu, Igman, Vlašić, Jahorinu... Jurite u susret, ne samo Snjegoviću, već i mogućoj, neočekivanoj simpatiji. Bježite, sa osmijehom, što dalje od hejtera. Osjetite fantaziju, u tom udaljavanju, energiju koja samo podstiče vedrinu i življenje.

Naučite od starijih, šta je liguranje

Nekada, su se vještine sticale improvizacijom i iskustvom. Tada nije bilo reklamiranja, putem društvenih mreža, nije ni bilo sms-ova, ali je bilo uživanja u zimskim radostima. Niko nije ni mogao biti depresivan, pa čak i kada nije puno imao. Tadašnja djeca, ni pred opasnošću nisu oklijevala. Jednoj zimskoj igri su se uvijek iznova radovala, “liguranju”. U njoj, svako je pokazivao svoje sposobnosti, jer sa ligurama trebalo je znati upravljati. Ko je u ovoj igri bio brz, bio je poštovan. Popularnost, je tada bila nevažna, sreća je bila najvažnija. Kada se liguralo, i na glad bi se zaboravilo. Liguraši su znali proći u brzini ispod kamiona, ispod uskog prostora prepreke od bodljikave žice. Padali su, ali su živjeli, jer nisu odustajali. Mogle su se i od liguranja napraviti promidžbene kampanje, ali gušt je bio u igranju, takmičenju, a ne u zarađivanju. Nikome zbog ludorije, nije trebalo osiguranje. Moć je bila u jurenju po Širokači, Bistriku, Bjelavama, Mejtašu, Džidžikovcu, Vratniku... Za bijeg od kuće, nije bilo potrebno oklijevanje, jer izgovor je bilo liguranje.

Zbog umješnosti, određeni su sticali pohvale u svojim mahalama. Njima, tada nije bio bitan tisak, već radost uličnog življenja. Možda nisu bili likovi sa naslovnice, nije ih ni bilo u medijima, ali sebi su bili važni, kao i prijateljima. Ono, što bi trebale da urade ove mlađe generacije, jeste, da uz pomoć roditelja, baka i deka, vrate slavu tom čarobnom liguranju. Jer, tradiciji nekadašnjeg zimskog igranja i ludovanja, treba renesansa, obnova. To bi i strancima, bilo simpatično. Dobro, je što se na Trebeviću, održava iz ćejfa i ove godine u februaru liguranje. Ali, moramo se potruditi zbog zabave, da ovoj staroj zimskoj ludoriji, vratimo publicitet. Za nju treba akcija. Lako je i realizovati, nije skupa, ima šume i drveta. Treba nam i dječijih napravljenih staza, treba nam graje.

Ni, mi stariji, od silnih auta, nemamo mjesta za kretanje, a kamoli djeca za zimske ulične čarolije. I ne čudite se što zbog auta imate toliko zagađenja. Zamislite, vi koji ste stariji, gdje biste sada, po mahalama ligurali? Nigdje, jer nema slobodnog prostora. Morate tražiti, obližnje brdo, ako i ono nije već zaboravljeno.

Djeco, dok ima snijega, izađite napolje, ne gnjavite roditelje! Probudite se, zove vas čisti zrak i prijateljica planina. Osmislite, neke svoje nove igre, vratite duh, ili barem pokušajte onaj iz 1984. godine. Vratite, zašto da ne i glamur zaboravljenom liguranju. Moćno je biti na čistom planinskom zraku, jer poboljšava koncentaciju i pamćenje. Lijek je protiv dosade i depresije. Aktivnošću i sportovima, bježite što dalje od tržnih centara i virtuelnih nasilnika. Ne živi se duže od lajka, već od čistog zraka.