Japodski otoci u naselju Račić nadomak Bihaća: Ovo je raj na zemlji, ali bukvalno

m
Onaj ko nikad nije bio, mogao bi se malo brecnuti jer ne zna, hajvan, kakva je ljepota unutra

 

Teško je opisati lijepo. Koliko god da se čovjek trudi ukomponirati skladne rečenice koje će opisati ljepotu, uvijek misli da je mogao bolje. Nešto kao i s mladićem koji oteže sa ženidbom, sve misli ona bolja djevojka ostade. Nejse, Japodski otoci su raj na zemlji. Provalili su to svi koji su bili ovdje. Nekako je s pandemijom koronavirusa ovo čudo prirode i ljudske pameti došlo do izražaja.

Još kako su se dronovi pojavili, pa snimci iz zraka pokazali da su Japodski otoci u obliku srca, sve je krenulo. Evo sad nekoliko riječi o samim otocima.

Japodski otoci predstavljaju kulturno-arheološko područje smješteno u naselju Račić nadomak Bihaća, a okruženi su zelenilom i kraljicom rijeka – Unom. Pet drvenih mostića povezuje pet riječnih ada koje, gledajući iz zraka, daju jedinstvenu sliku - „srca prirode“. Lako se dolazi do njih, putokazi su na svakom koraku, a s glavne ceste ogromni natpis.

 

Sve uredno

Dolazak na parking već mnogo toga govori. Uredno, sve nasuto pijeskom, recepcija kao u filmovima. Na ulazu mladić, sve s fiskalnom kasom, izdaje račune za ulaznice.

- Dvije marke ulaz - govori nam ljubazno.

Onaj ko nikad nije bio, mogao bi se malo brecnuti jer ne zna, hajvan, kakva je ljepota unutra pa će po povratku cjelivati ruke onom mladiću na ulazu i izvinjavati se govoreći mu kako mu ni 202 marke ne bi bile problem.

Oči bode genijalan natpis: "Dobro došli na Japodske otoke. Ne postoje stranci, samo ljudi koje nismo upoznali.

Kako je rekao Boško Marjanović, veliki ekolog i dobri čovjek: "Unu ne treba čuvati od ljudi, već učiti ljude da čuvaju Unu." Vidi se da je to usađeno Krajišnicima, za razliku od ostatka države. Drvenim mostovima ulazimo u dubinu kompleksa Japodskih otoka. Gdje god čovjek pogleda, nešto lijepo.

Kristalno čista voda, ili skrovište za male zečeve koji stidljivo izviruju, ili simpatična grafika o zabranjenom vršenju male nužde, a ispod fotografija na kojoj su makaze i dvoje jaja... i tako unedogled.

"Oprezno, vile se igraju ovdje", piše na jednoj tabli. Kao u bajci. "Ne ubijaj ništa osim vremena", "Ne uzimaj ništa osim slika", "Ne ostavljaj ništa osim stopa" - u prijevodu, ponašaj se ko insan!

Svaki detalj

Da se mislilo na svaki detalj, pokazuju i jedinstvene majice konobara, mladića koji rade.

- Osjećajte se kao kod kuće - govori nam jedan od njih, sve s osmijehom i blokićem i olovkom u ruci - pametan piše, budala pamti. Cijene normalne, za skromni bosanski džep prilagodljive. Jazuk je trošiti riječi na cijene. Uglavnom, nije skupo.

I dok ispijamo bosansku kafu i okrepljujemo se uz palačinke od dalekog puta od Sarajeva, prilazi mladić i govori:

- Kada završite, javite se na recepciju, imate besplatnu vožnju čamcem.

- Hvala, ali što?

- Provalili su da ste novinar - govori nam kroz osmijeh.

To se ne propušta! Naš kapetan je Husein Hamzić. Čovjek koji zna sve o Uni. Rodio se na Uni, živi je punim plućima, a kasnije ćete vidjeti i da živi od nje! S nama u turi je i dvoje turista iz Srbije, tačnije iz Sremske Mitrovice, Dragoljub Simić i Kristina Mijatović.

- Ove godine smo odmor odlučili provesti u BiH - govore nam prijatelji iz Srbije.

 

Krećemo čamcem. Dok plovimo, svi gosti koji uživaju u bogatoj gastronomskoj ponudi gledaju u nas. Neki su znali, a neki nisu da se mogu provozati čamcem, čak i doručkovati na njemu. Već mašu s obale, ko biva, "mi smo sljedeći".

Ljuljačka na vodi

- Ja ovo radim 50 godina - govori nam Husein i napi se Une ispod čamca.

Dokaz je to o čistoći ove rijeke. Od obale do obale, uz pojašnjenja iskusnog Huseina, čovjek shvati gdje se nalazi.

- Na nekim mjestima je ovdje dubina i do 13 metara. Inače, ovo je najduži mirni dio Une - pojašnjava nam Hamzić.

Na kraju ture nezaobilazno je fotografiranje na ljuljački koja je postavljena nasred rijeke. Idealno za Instagram, ko god se sjetio, aferim!

 

- Provedite noć pod otvorenim nebom ili u šatorima, apartmanima, vikendicama ili jedinstvenoj kućici na drvetu, gdje misli možete pustiti negdje daleko uz žubor rijeke, opuštajući svoje tijelo i um, stapajući se s mirom zelene ljepotice.