LSD u terapijama socijalne anksioznosti?

LSD
Naučnici s Univerziteta “McGill” u Kanadi po prvi su put otkrili jedan od mogućih mehanizama koji doprinosi sposobnosti dietilamida lizergične kiseline (LSD) da poveća socijalnu interakciju.

 

Nalazi koji bi mogli pomoći u otključavanju potencijalnih terapijskih primjena u liječenju određenih psihijatrijskih bolesti, uključujući anksioznost i poremećaje uzimanja alkohola, objavljeni su u časopisu PNAS.

Naučnici su miševima davali nisku dozu LSD-a tokom razdoblja od sedam dana, što je rezultiralo vidljivim povećanjem društvenosti miševa. Do ove povećane društvenosti dolazi zato što LSD aktivira serotoninske receptore i AMPA receptore - koji su glutamatni receptori, glavni moždani ekscitirajući neurotransmiteri - u prefrontalnom korteksu.

Koristeći tehniku ​​optogenetike, tehniku ​​gdje se geni za svjetlosno osjetljive proteine ​​uvode u određene tipove moždanih stanica kako bi se nadzirala i kontrolisala njihova aktivnost pomoću svjetlosnih signala, naučnici su primijetili da kada je ekscitacijski prenos u prefrontalnom korteksu deaktiviran, prosocijalni učinak LSD-a se poništava. To znači da ova moždana regija ima važnost u modulaciji učinaka LSD-a na ponašanje.

Otkrivši da LSD povećava socijalnu interakciju kod miševa, naučnici se nadaju da će nastaviti rad i testirati sposobnost LSD-a za liječenje mutiranih miševa koji pokazuju poremećaje u ponašanju slične onima viđenim kod ljudi, uključujući poremećaje iz autističnog spektra i poremećaje socijalne anksioznosti. Nadaju se da će na kraju istražiti mogu li mikrodoze LSD-a ili neki novi derivati ​​imati sličan učinak na ljude i može li biti također održiva i sigurna terapijska opcija.