Šta li je to u nama „umrlo“, pa tako malo imamo vremena za naše najbliže. Tako rijetko im upućujemo lijepe riječi, govor nježnosti, ljubavi i samilosti. Naše majke i očevi su sigurno željni da čuju lijepu riječ od nas. Divno je u starosti doživjeti “tepanje” od djece, to je dokaz da pažnju roditelja nisu zaboravili. Sjetimo se samo njihove pažnje prema nama kada smo bili mali. Zar nisu zaslužili? Koliko nas košta jedno „Volim te majko/ oče. Hvala ti za sve“?
Autor:Halima Lj.
Naši supružnici sigurno željno očekuju lijepu riječ od nas. Možda će samo jedna čarobna riječ popraviti narušenu harmoniju, ili osvježiti “zastarjelu ljubav”. Je li to teško? Je li teško pohvaliti lijepo odjevenu suprugu, uputiti joj riječi ljubavi? Je li tako teško pohvaliti muža? Ili su nam i riječi preteške? Nekada se žalimo na supružnike koji traže materijalno a ne znamo darovati lijepu riječ i toplinu. Ne umijemo cijeniti one koji ne traže ništa više- samo pažnju i ljubav. „Preskupi su.“
Naša djeca su željna ljubavi. Naučimo ih da se ljubav izjavljuje spontano, u svakoj prilici, a djelima i vjernošću dokazuje. Ljubav je uvijek u modi. Djeca koja su odrasla uz ljubav i nježnost- sutra će, bi iznillah, biti divna djeca, divni supružnici i divni roditelji. Za ljubav i pažnju nam ne treba novac. A darujemo im ono najpotrebnije i najvrjednije.
Naši prijatelji očekuju lijepe riječi od nas, riječi pohvale i podrške. Očekuju smiraj srcu, potvrdu da su nam bitni.
Slučajni prolaznik je možda u potrebi za lijepom riječju…
Čak cvijeće (biljka) kojem se priča – bolje raste, ljepše je…
Zašto su potrebne riječi? Neko će reći da su djela dovoljna, ili da je onaj individualni osjećaj dovoljan. A nije. Zaista nije. Znamo li da riječi imaju posebnu moć? Ne laskanje, već iskrene riječi. Zar sama Objava nije Riječ? Zar riječi nisu umirivale srca, davale samopouzdanje Poslanicima u njihovim misijama? Zar riječima ne svjedočimo svoju vjeru, svoj din? Zar Allah ne poziva na lijepe riječi? Riječi su potvrda, garancija, dokaz, svjedodžba, smiraj. Riječi posebno gode srcu. Riječ. Tako lahko. Tako “jeftino”.
“Reci robovima Mojim neka govore samo lijepe riječi…“
“Lijepa riječ je kao lijepo drvo…“
„I obraćajte im se (roditeljima) plemenitim riječima.“
(Kur’an)
Riječ je moćno sredstvo. Ili gradi, ili ruši. Riječi su uzrok ljubavi ili mržnje. Koliko smo samo ljudi u svome životu izgubili zbog ružnih riječi? A možda su nam neki od njih bili iskreni prijatelji. Koliko je samo brakova srušeno zbog teških riječi? Koliko je samo djece odraslo bez samopouzdanja zbog ružnih riječi? I koliko roditelja tuguje zbog nedoličnih riječi njihove djece?
Ili, zbog nedostatka lijepih riječi. Koliko samo noćas ima tužnih srca zbog nedostatka pažnje njihovih najmilijih? Okrenimo se oko sebe. Pogledajmo one koji nas vole, one koje mi volimo. Darujmo im pažnju, ljubav, lijepu riječ. Jednom će otići- nećemo više moći ispraviti greške koje smo napravili. Gradimo odnose s drugima lijepim riječima, sadimo lijepo drveće. I lijepa riječ je sadaka. A kako su tek divni njeni plodovi?
