Neki oblici sujevjerja prihvaćeni na našim prostorima

Sve ove nabrojane stvari su u suprotnosti sa islamom i ne smiju se raditi ili vjerovati u njih:

– Djeci se protiv uroka uči tri puta jedna od zadnje tri sure iz Kur’ana »naopako« i, učeći, puše se niz dijete.

– Prilikom pravljenja kuće (čak i džamije) zakolje se kurban i krv se prolijeva po temelju ili krovu prilikom pokrivanja objekta.

– Kada nekome otpadne trepavica, uzima se, a onda se zamisli želja i zatim hukne u nju i želja će se ostvariti.

– Kada u zidu kuca »kudret-sat« ili u blizini kuće zapjeva drekavica, neko iz kuće će umrijeti.

– Za otklanjanje bradavica s tijela uzimaju se komadi nišana (iz mezarja) i time se bradavice trljaju.

– Pod prag ili iznad vrata postavlja se glavica luka probodena nožem, što bi trebalo da bude zaštita kuće od džinskih napada.

– Na četiri ćoška kuće (i ostalih objekata domaćinstva) u zemlju se zabode glogov kolac – zaštita od sihra.

– Nur-dova. Dova putem koje se rješavaju svi problemi: pronalazi lijek, otkrivaju nestale stvari, postiže uspjeh u bilo kojem poslu.

– Čitanje sudbine bacanjem graha, ogledanjem u findžan i sl. …

– Razbiti ogledalo znači sedam godina nesreće, ogledanje u razbijenom ogledalu predstavlja opasnost od uroka, a zabranjeno je i malo dijete na ogledalo ogledati.

– Utorkom i petkom ne pere se odjeća – ”Ne valja”!

– Kad se neko prepadne, daje mu se vode preko mašica, ili mu se saljeva strava.

– Djeca se čuvaju od uroka tako što im se na odjeću okači predmet od tisovine, konac određene boje, stavljaju se predmeti od stakla (oči) koji će »odvraćati« urok, a pod jastuk se stavljaju oštri predmeti da džinni, plašeći se tih predmeta, ne bi prilazili djetetu.

– Kada dijete prohoda, napravi se slatko (hurmašice) i dijete se provede kroz to slatko!

– U kući umrlog ostavlja se četrdeset dana na prozoru voda, lepina ili halva i svijeća kako bi duša umrlog imala šta jesti i piti kada u tom periodu bude svraćala svojoj kući. Tim gestom se ona udovoljava i izbjegavaju se bilo kakve nezgode.

– Domaćica, kada jedan od članova porodice (muž, otac ili sin) odlazi na hadždž, ne napušta kuću četrdeset dana kako bi se put »s hajrom završio«.

– Posjećivanje turbeta radi zadovoljenja neke potrebe koju može ispuniti umrli (dobri) ukopan u nekom turbetu. U turbe se ubacuje novac kao naknada za ispunjene potrebe!

– Pismo koje svako onaj ko ga dobije mora napisati u trinaest kopija, a zatim te kopije poslati na trinaest različitih adresa. Ko to učini, bit će obasut mnogobrojnim blagodatima, dok će onaj ko to odbije učiniti, biti kažnjen raznim nedaćama!?

– Mnogi ljudi iz našeg podneblja sujevjerni su u pogledu glasa sove, njenog slijetanja na krov ili dimnjak, glasa gavrana, prelaska mačke preko puta, ostavljanja metle u kući i drugih sličnih nepobrojivih primjera.


    Stav islama o praznovjerju

Islam upozorava na sujevjerje i zabranjuje ga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, a svakog od nas zadesi sujevjerje, ali ga Allah otklanja pouzdanjem u Njega.” Sujevjerje se smatra širkom, jer ljudi smatraju da određeni postupci mogu donijeti štetu ili korist, pa su te postupke pripisali Allahu kao druga.

Ovakvo uvjerenje je suprotno onome što Allah potvrđuje u Svojoj Knjizi: “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107) Allah daje štetu i korist, a ptice, mačke i ostala bića ne poznaju nevidljivi svijet.

Interesantno je da su i kod nas neki ljudi sujevjerni u pogledu ženidbe između dva Bajrama – ramazanskog i kurbanskog, kao što su to činili i predislamski Arapi u pogledu mjeseca ševvala koji se nalazi između dva Bajrama. U vezi s tim, Aiša, radijallahu anha, rekla je: ”Oženio me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ševvalu, pa ko je bio sretniji od mene?”

Praznovjerna osoba živi u stalnoj patnji i neizvjesnosti. Njen život je težak, pomućen, zamoran. Sve što čuje ili vidi smatra lošim. Nastoji se zaštititi od onoga što joj neće naštetiti ili koristiti. Koliko je puta takva osoba sama sebi zabranila dobro i uskratila korist?

Praznovjerna osoba ne nastoji popraviti svoje stanje i ispraviti svoje misli i shvatanja, te spoznati svoje tačke slabosti. Kada nema uspjeha u trgovini ili je zadesi kakva nedaća, sve to pripisuje lošoj sreći, a ne sagledava svoje propuste. Takva osoba oštro gleda na druge ljude. Njihov govor bez ikakvih osnova tumači na svoj način i uvijek sebe smatra žrtvom. Smatra da živi u zatočeništvu nesreća i misli da svi ljudi žive sretno bez zamora, tuge i brige.

Liječenje sujevjerja i pesimizma

Neko će reći da čovjek ne može od sebe odvratiti sujevjerne i pesimistične misli. Odgovor glasi: Od muslimana se traži da ne slijedi te negativne misli koje mu naumpadaju. U Sahihu-Muslimu navodi se da je Muavija b. El-Hakem rekao: ”Allahov Poslaniče, mi smo bili sujevjerni!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”To je nešto što vi osjetite u sebi, ali neka vas to ne odvraća.”

Lijek za sujevjerje, kao što je Allahov Poslanik obavijestio, nalazi se u odlučnom nastojanju da nas sujevjerje ne odvrati od onoga što imamo čvrstu namjeru učiniti i da nastavimo djelovati tražeći pomoći od Allaha, azze ve dželle, čvrsto se uzdajući u Njega, te da kažemo: ”Allahumme la te’ti bil-hasenati illa Ente, ve la jedfe’us-sejjiati illa Ente. Ve la havle ve la kuvvete illa bike” – ”Allahu moj, niko ne donosi dobro osim Tebe i niko ne otklanja loše osim Tebe. Nema stanja niti snage osim s Tvojom pomoći.”

Od Abdullaha b. Amra prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Koga sujevjerje odvrati od izvršenja potrebe, počinio je širk.” (Ahmed u Musnedu)

Upitaše: ”A šta je lijek za to?”
Reče: ”Da kažeš: ‘Allahumme la hajre illa hajruke ve tajre illa tajruke, ve la ilahe gajruke’ – ‘Allahu moj, nema dobra osim Tvoga dobra, niti optimizma osim Tvoga optimizma, i nema drugog boga osim Tebe.”’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svrstao je sujevjerje u sihr, kao što se prenosi u hadisu: ”Predskazivanje zla ili dobra na osnovu leta ptica, sujevjerje i proricanje crtanjem na zemlji su džibt – sihr.” (Ahmed)