Novi dan, novi život: Ravnoteža između straha i nade

.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana je brzina vremena, Poslanik,, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Od predznaka Sudnjeg dana je da će biti kratko vijeme.” (EI-Buhari) Zaista svi možemo primijetiti kako „vrijeme leti“, dani prolaze brzo, a mjesec „proleti“ kao sedmica. Za samo 2 mjeseca nam dolazi ramazan, mjesec kojem se svi muslimani raduju. Mjesec pun nade i želje za promjenom na bolje, u kojem većina nas donosimo odluku da poboljšamo svoje živote, poželimo odbaciti loše navike, izbjeći negativnosti itd.

Šta ako bismo to radili, gotovo svakog dana tijekom svog života? Ako biste tim mislima dodali mogućnost da možda nećete biti tamo da dočekate još jednu godinu, ili čak još jedan dan? Zamislite to na trenutak. Da li bi se promijenili? I više cijenili ljude u svom životu, uključujući i same sebe? Biste li počeli razmišljati o izvoru života i možda se probuditi zahvalniji svaki novi dan koji vam je poklonjen?

Život je krhak

U islamu nas se potiče da se neprestano prisjećamo krhkosti života, dok se u isto vrijeme nadamo za budućnost. Islam nas uči da uvijek ostanemo uravnoteženi između straha i nade. Sjećamo se da nam je ovaj život dan i da će nam jednog dana biti oduzet. Kad se osvrnemo na svoje živote, tražimo područja koja trebaju poboljšanja, no osim razmišljanja trebali bismo odabrati i uložiti napore da budemo bolji u budućnosti.

Ali budućnost je uvijek sada.

Nikada nije loše vrijeme za razmišljanje i početak iznova. Svi griješimo, postanemo nekad nemarni ili lijeni i sl. U ljudskoj je prirodi posrnuti. Naša vjera potiče sve dobre stvari, ali neizbježno ćemo nekad pasti u neki grijeh. Srećom, to nije razlog za očajavanje i gubljenje nade, jer je Poslanik, sallallahuz alejhi ve sellem rekao: „Najbolji od onih koji griješe su oni koji se kaju.“ (Tirmizi)

Dakle, iako osjećamo grižnju savjesti zbog svojih prijestupa i grešaka, znamo da se samo trebamo iskreno obratiti u pokajanju našem Najmilosrdnijem Stvoritelju i onda pokušati biti bolji u budućnosti. Sama naša namjera i volja da to učinimo dovoljan je početak. Saznanje da je Allah Najmilostiiviji i da kad nam On oprosti, nećemo biti kažnjeni za svoje pogreške (za koje smo se pokajali i ispravili) daje nam snagu da samopouzdano idemo naprijed. Zapamtimo – svaki novi dan vidimo je prilika za novi život.