Istraživanja pokazuju da maleni izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve. Evo najvažnijih od njih.
- Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to kopiraju.
- Dobri očevi su uvijek tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu, grade prijatnu porodičnu atmosferu i trude se da svojoj djeci budu pozitivni uzori.
- Previše strog, autoritativan otac, ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti, formirat će dijete po svom modelu, pa se ni ono neće biti u stanju drugačije postavljati prema svojoj djeci.
- Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To pretpostavlja strpljenje da se s djetetom priča na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi trebaju govortii tako da ih djeca razumiju.
- Dobri očevi podstiču djecu. Očevi, prema pravilu, više nego majke, djecu uče rješavanju problema.
- Očevi koje stručnjaci nazivaju dobrim, djeci dopuštaju da sama dođu do svojih rješenja, ne nameću im vlastito mišljenje. Dozvoljavaju malenima prostor i vrijeme, ali i sigurnost da bi se odvažila na vlastiti stav.
- Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju.
- Dobri očevi se čuvaju osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.
- Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces - i od djece se može mnogo naučiti. Maleni nam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više fokusirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti, umjesto da od djeteta očekuju previše.
