Ovo je vještina broj 1 za odgoj otporne djece, kaže neuropsihologinja

.
Taryn Marie Stejskal provela je dva desetljeća istražujući otpornost. Dok je putovala svijetom, kaže, roditelji bi joj često prilazili i upitali je kako mogu iskoristiti njezina otkrića za odgoj otporne djece.

 

Stejskal je i sama majka te je došla do zaključka da postoji jedna vještina koja je njezinoj djeci podigla razinu samopouzdanja i otpornosti. Naučila ih je kako se dobro brinuti za sebe.

"Naša uloga kao roditelja nije ukloniti brige iz života naše djece, već im dati alate za upravljanje tjeskobom i strahom", rekla je i podijelila savjete kako to učiniti, osobito ako su djeca u panici.

Odvojite vrijeme za brigu, a zatim otpustite

Umjesto da govorite djeci da se ne brinu, organizirajte vrijeme za brigu.

"Postavite tajmer na pet minuta i zamolite dijete da razmisli o svakom aspektu svoje brige. Može čak i zapisati sve svoje brige. Zatim, kada vrijeme istekne, zamolite dijete da se oslobodi briga i da više o njima ne razmišlja. Ako se dijete opet počne brinuti, podsjetite ga da je prošlo vrijeme za brigu i da se time ponovno može baviti tek sutra", predlaže neuroznanstvenica.

Napravite kutiju za brige

Stejskal savjetuje da napravite kutiju ili staklenku za brige, koje će dijete ukrasiti. Na komad papira može zapisati o čemu se brine i spremiti to u kutiju. Objasnite djetetu da se o tome što ga muči više ne mora brinuti jer je zatvoreno u kutiji.

Neka dijete zamisli najgori scenarij

Kada se dijete uznemiri, upitajte ga što je najgore što se može dogoditi. To će djetetu pomoći da se osjeća sigurnije jer će shvatiti da najgori zamišljeni ishod nije tako loš kao što je mislilo.

Neka dijete zamisli najbolji scenarij

Djeca imaju tendenciju zamišljati najgore ishode pa ih potaknite da se umjesto toga usredotoče na one pozitivne. Ovaj pristup uči djecu da imaju uravnoteženiji proces razmišljanja.

Istaknite i osnažite pozitivne rezultate

Ako se dijete brine zbog nečega, pričekajte kraj tog iskustva. Vjerojatno će sve proći sjajno i tako će dijete uvijek imati nešto čega će se moći prisjetiti, što mu može pomoći da se osjeća samouvjerenije i otpornije u budućnosti.