Da nije važno da si bolja od drugih, već da si najbolja za sebe. Da ništa ne moraš da trpiš, da podnosiš, da gutaš i ćutiš i da ništa od toga ne treba da radiš. Da život nije podnošenje, već pronalaženje sreće. Da način uvijek postoji, i da možeš, ali zaista možeš sve što poželiš.
Ali da želja dolazi iz srca, a ne iz potrebe. Da je najvažnije da si srećna, a ne s kim, gdje i kako si srećna. Da možeš da voliš koga god želiš i kako god želiš – da se prepoznaju duše, a ne tijela, statusi, države, godine. I kada tako voliš – sve se dogodi da ta ljubav uspije, svi putevi se otvore.
Da su ljudi nesrećni jer žive kako misle da treba, a ne kako ojsećaju i da zato povređuju jedni druge. Kada živiš u suglasnosti sa sobom – ma što to bilo, niko te ne može povrijediti, jer ćeš znati i osjećati da je tvoj život tvoj uspjeh, a ne uspjeh tvoj život.
Da ljubav nije patnja, bol, muka, da kroz vezu ne treba da se podnosite, već da zajedno putujete. Da je u redu odustati. I stati. I reći da si pogriješila. Da uvijek možeš početi ponovo i da to nije propust već snaga. Da ne braniš svoje izbore u prošlosti, već svoju nadu u budućnost.
Da slobodno vičeš, trčiš, igraš se, raduješ, jedeš kako želiš, pričaš kako želiš, misliš kako umiješ. Ne budi kao drugi i dopusti drugima da budu ono što jesu. Svi smo različiti dok spavamo – zašto im smeta što smo različiti kad smo budni? Nesreća nema stepene. Ne možeš da čekaš da budeš mnogo nesrećna ili malo nesrećna.
Ne može postojati mali razlog i veliki razlog za nesreću. Ne postoji razlog za nesreću. Ako si tužna – mijenjaj, počni ispočetka, vrati se unazad, uradi sve što je potrebno da u sebi vratiš radost i veselje. Ne možeš mijenjati druge. Ne možeš mijenjati ni sebe – možeš samo rasti, razvijati se, učiti i postajati najbolja verzija svog bića. Voli sebe. Poštuj sebe. Slušaj sebe. Vjeruj sebi. Kada vjeruješ sebi, vjerovaće ti i drugi.
