(Pre)teške torbe za leđa školarca

m

Kako je samo teška ta tvoja torba, to je rečenica koju je zasigurno izgovorio svaki od roditelja kada se i sam uvjerio što njegovo dijete mora po(d)nijeti na svojim leđima. Pokušat ćemo s nekoliko savjeta odgovoriti na dileme kakvu je školsku torbu trebalo kupiti, kakva treba biti torba koja će najbolje odgovarati ergonomskim i anatomskim obilježjima, te jesu li skupe torbe i ruksaci ujedno i najbolji izbor?

Bolovi u leđima zbog torbe i nepravilnog držanja

Ako u porodici imate školarca, možete mu izvagati torbu i, ovisno o rasporedu, pokazat će se težine koje i odrasli teško nose. Govorimo o težinama koje redovito prelaze 5kg, a ovisno o rasporedu predmeta znaju dostići i do 10kg. Problem je tim veći kod djece koja dugo pješače do škole. Udaljenosti koje neka djeca prijeđu do škole, u gradovima, a pogotovo u selima,znaju biti poprilične. Školarci, posebice oni najmlađi, ne bi smjeli nositi tako težak teret jer su još uvijek u razvoju i podložni su raznim oštećenjima kičme.

Mnogobrojna istraživanja potvrdila su kako su preteške torbe jedan od čestih faktora koji su odgovorni za razvoj nepravilnog tjelesnog držanja kod djece školske dobi. Iz Ministarstva zdravstva navode kako je školsko razdoblje posebno podložno promjenama kičme jer se smanjuje tjelesna aktivnost, više se vremena provodi u sjedećem položaju. Loše držanje kičme utječe na fizičko i psihičko zdravlje djeteta. Šteti disanju, krvnom protoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i ramena. Važno je reći da se deformiteti kičme nakon završenog razdoblja rasta više ne mogu ispraviti, a brže se razvijaju i pogoršavaju u pubertetu.

Koliko torba smije biti teška

Novija istraživanja pokazala su da težina torbe treba biti limitirana čak na 10 posto težine djeteta jer već težina od 15 posto ili 20 posto u odnosu na 10 posto povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, subjektivne zdravstvene smetnje djeteta poput umora, iscrpljenosti i boli u leđima, te poteškoće u hodanju i održavanju ravnoteže. Dosad se smatralo kako torba ne bi smjela težiti više od 20 posto ukupne težine djeteta. U nekim europskim zemljama čak je zakonom propisano kako težina školske torbe ne smije biti veća od 10 posto tjelesne težine djeteta.

Ergonomija, čvrstoća i mala težina

Roditelji bi trebali djetetu nabaviti torbu koja će imati najbolji omjer dobre ergonomije, visoke čvrstoće i male težine. Ključno je da odaberete torbu koja odgovara visini i težini djeteta. Kod odabira školske torbe vodite računa o tome da je ergonomski oblikovana, da ima podesive široke, podstavljene naramenice i podstavljen zadnji dio koji se naslanja direktno na leđa, te reflektirajuće trakice koje povećavaju uočljivost i sigurnost djeteta u saobraćaju.Treba imati remenje za oba ramena, na što višem položaju u odnosu na kičmeni stup. Dijete treba naučiti da torbu nosi na oba ramena, odnosno da je ne vješa samo na jednu naramenicu.To je iznimno važno kako bi se teret ravnomjerno rasporedio na leđa.

Ako postoji, dobro je djetetu oko pojasa zavezati dodatni treći remen te ga naučiti da mu to uđe u naviku. Sve naramenice na torbi potrebno je pravilno zategnuti da torba ne visi i pada u gornjem dijelu, ali i da nije previše čvrsto stegnuta. S obzirom da su udžbenici i pribor koji školarci moraju nositi na nastavu prilično teški, nije loše odabrati torbu na kotačiće. No, imajte na umu da torbu na kotačiće svejedno treba ručno nositi po stepenicama na katove škole i da ju je problematično koristiti po snježnom vremenu.

Kako smanjiti težinu torbe?

Roditelji bi svakako trebali kontrolirati što sve dijete nosi u školu. Ponekad će, posebice oni najmlađi, jednostavno natrpati torbu knjigama koje trebaju i ne trebaju. Pokušajte s učiteljima i drugim roditeljima dogovoriti ostavljanje nepotrebnih udžbenika u školi.Težina torbe uvelike ovisi o nastavnicima, a tu je situacija različita od škole do škole, od razreda do razreda.

Jedni nastavnici inzistiraju na nošenju svih nastavnih materijala, drugi nastoje olakšati djeci, pa se knjige koriste za domaće zadaće i rad kod kuće, a u školi se bilježi ono što se predaje. Nastavnici ne bi smjeli insistirati na stalnom nošenju dodatnih teških pomagala (velike sveske tvrdih korica, dodatni materijali pored postojećih,  mape, atlasi itd.), bez promišljanja o težini koju to predstavlja za učenika iz dana u dan i tako godinama.