Ovaj detaljan pregled i historiju nastanka prvog auto kluba u Bosni i Hercegovini, kao i druge historijske činjenice, u svojoj knjizi "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s početka 20. vijeka" detaljno je obuhvatio i opisao autor Šefik Braco Emrić. Ovaj put prenosimo dio iz njegove knjige koji detaljno opisuje nastanak prvog auto kluba u BiH.
Uvažavajući nagli razvoj automobilizma i osnivanje nacionalnih i međunarodnih klubova i asocijacija u svijetu, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je 21. septembra 1912. godine izdala odobrenje na Statut Bosansko-Hercegovačkog automobilnog kluba sa sjedištem u Sarajevu, čija je Osnivačka Skupština održana nešto ranije, odnosno 21. marta iste godine u sarajevskom hotelu Evropa.
U to vrijeme hotel Evropa je bio stjecište visokog društva. Statut kluba evidentiran je u protokolarnu knjigu 18. decembra 1913. godine pod brojem 315.637/1-2, a Bosanska pošta u Sarajevu je iste godine štampala ovaj statut na njemačkom jeziku.
Zvaničan naziv kluba je Bosansko-Hercegovački automobilni klub sa sjedištem u Sarajevu, ulica Kulovića broj 12. i radnim vremenom od 6 do 7 sati navečer. Predsjednik kluba bio je Dr. Ladislav Ritter v. Mikucki, zamjenik predsjednika Sokrat Petrović - Petraki, sekretar Karl John, k.u.k. natporučnik, blagajnik Karl Dertel, a članovi odbora: Dr. Milan Jojkić, Dominik Karković, zamjenici Ludwig v. Kraus i Heinrich Reiter. Računovođe su Silvio Alkalaj i Theodor Todeschini.
Jedan od osnovnih zadataka kluba bilo je okupljanje članova u cilju unaprijeđenja automobilizma kroz stručna savjetovanja i stručnu literaturu, a zatim je uslijedilo organizovanje vožnji i takmičenja uz demonstraciju brzine i tehnike vožnje, formiranje mreže stanica za snabdijevanje goriva unutar Bosne i Hercegovine, te svakako i saradnja sa automobilskim klubovima drugih država u cilju odvijanja međunarodnog saobraćaja. Iz djelovanja kluba, principijelno su isključene bilo kakve političke i nacionalne tendencije, a bile su zastupljene članske kategorije počasno, osnovno, redovno, vanredno i dozvoljeno članstvo. Zemaljska vlada je 17. marta 1913. godine odobrila otvaranje pumpnih stanica za snabdijevanje neoporezivog benzina za članove ovog kluba.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Bosansko-Hercegovački automobilni klub iz Sarajeva pridružio se Automobilskom klubu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kao Sekcija Sarajevo sa svojim predsjednikom gospodinom Dr. Milanom Jojkićem, a 1930. godine osnovano je i povjereništvo kluba u Banjoj Luci.
Sekcija Sarajevo
Na području novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija, koja je obuhvatala područja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, postojala su tri automobilska kluba : Hrvatski automobilni klub u Zagrebu, Jugoslavenski automobilni klub u Ljubljani i Bosansko-Hercegovački automobilni klub u Sarajevu.
Deset godina nakon osnivanja Bosansko-Hercegovačkog automobilnog kluba u Sarajevu, osnovan je i Srpski automobilski klub u Beogradu 12. jula 1922. godine. Inicijativu za osnivanje Auto-kluba u Beogradu pokrenuo je jula 1921. godine automobilski sportista i beogradski trgovac Radovan Savatić, a 06. aprila 1924. godine u Beogradu je osnovan Automobilski klub Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pored Srpskog automobilskog kluba iz Beograda, osnivački klubovi su i Prvi Hrvatski automobilni klub iz Zagreba i Jugoslavenski automobilski klub iz Ljubljane, koji su tada postali sekcije - beogradska, zagrebačka i ljubljanska. Mjesto predsjednika prihvatio je Knez Pavle Karađorđević (knez i regent Kraljevine Jugoslavije), mjesto pokrovitelja kraljica Marija Karađorđević (kraljica Kraljevine SHS i Jugoslavije), a za potpresjednike su postavljeni raniji predsjednici Rudolf Pilc iz Beograda, Milan Bošnjak iz Zagreba i August Praprotnik iz Ljubljane.
Godine 1926. Automobilski klub Kraljevine SHS primljen je u punopravno članstvo AIACR (Evropsko prvenstvo - auto trke), a od 1929. godine preimenovan je u Automobilski klub Kraljevine Jugoslavije. Centrala kluba bila je u Beogradu, a sekcije u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Mariboru, Novom Sadu, Somboru, Splitu i Subotici.
Sa svojim sekcijama, Automobilski klub Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca se bavio problemima putne mreže, izgradnje i održavanja automobilskih puteva, plaćanjem, visinom i vrstama nameta na automobiliste, brigom o članovima, pružanjem usluga u organizovanju sporta i turizma, izdejstvovao pristupanje Carinsko-turističkoj konvenciji kao i da se klubu povjeri izdavanje triptika i karneta. Časopis Automobilski vesnik kao Organ Automobilskog kluba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izlazio je jednom mjesečno po cijeni od 10 dinara i donosio je sva aktuelna obavještenja o automobilizmu, o zvaničnim propisima, o novim pronalascima, o svjetskim rekordima, davao obavještenja o putevima i o svemu informisao svoje članove i čitaoce.
Prema Izvještaju o radu Upravnog odbora Sekcije Sarajevo, Automobilskog kluba Kraljevine Jugoslavije u 1938. godini, ukupan broj članova Sekcije Sarajevo iznosi 99. Od tog broja 89 je redovnih članova, 1 počasni član, 7 članova Kola Automobilista i 2 člana Kolo Motociklista. Međutim, u izvještaju se tada konstatuje da je broj članova kluba minimalan uzevši u obzir da na teritoriji Sekcije Sarajevo ima najmanje 1.200 automobila. Svjestan svoje misije i svoga zadatka, klub, odnosno Sekcija Sarajevo je svoj rad posvetila unapređenju automobilizma i auto turizma. U tom smislu sekcija je tokom 1938. godine radila na rješenju stvaranja modernih puteva za automobilski i teški motorni saobraćaj, kao i na pitanju pojeftinjenja i izjednačenja cijena benzina u cijeloj zemlji.
U pripremi je bilo i drugo izdanje karte automobilskih puteva za 1939. godinu, kada u redovnu klupsku administraciju ulazi izdavanje, osiguranje i regulisanje međunarodnih dokumenata za putovanje automobilom u inostranstvo po odobrenju Ministarstva Unutrašnjih djela. Sekcija propagira jačanje motorizacije ukazujući pri tome na jačanje ratne tehnike, propagira popularisanje automobila, ukazuje na potrebu izgradnje modernih puteva, na potrebu sniženja dažbina na motorna vozila, sniženje cijena benzina, uvođenje jeftinog domaćeg goriva, osposobljavanje što većeg broja ljudi u šofiranju i drugo.
Najvažniji dio klupske administracije sačinjavala je prepiska sekretarijata sa vlastima, klubovima, pojedincima i preduzećima koji su se javljali sekretarijatu za razne informacije kako u zemlji tako i inostranstvu.
Prilikom brojnih turističkih posjeta, mnogim stranim automobilistima i motociklistima davane su besplatno sve informacije o stanju puteva, kilometraži, hotelima i garažama uz potpuno zadovoljstvo turista. Od sportskih aktivnosti planirana je trka na Trebeviću, ali zbog slabog odziva takmičara nije održana. Za svoj koristan rad sekcija ne prima subvencije već sve održava o svom trošku, navodi se u izvještaju. Konstatujući ispravno stanje prihoda i rashoda, ispravan rad prema pravilima i vrlo uredno i tačno vođenje knjiga, Izvještaj o radu Automobilskog kluba Kraljevine Jugoslavije, Sekcije Sarajevo u 1938. godini, podnio je Nadzorni odbor na XIV Glavnom godišnjem Zboru na dan 12. februara 1939. godine u Sarajevu, a činili su ga: Omer Čustović, Muhamed Zlatar i Šandor Terek.
