Nekada davno, BMW M3 E30 postavio je određene standarde u domeni automobila i automobilizma. I to svi jako dobro znamo. Danas ta sveopće poznata i prihvaćena prva generacija BMW-a M3 predstavlja apsolutni klasik, pa vrijednosti pojedinih primjeraka konstantno rastu na tržištu u sklopu kojeg vladaju kolekcionari. No u svemu tome ipak postoje neki BMW-entuzijasti koji su na neki način razmaženi modernim vremenima i performansama koje u sklopu modernih vremena dolaze. A takvima originalni motor s četiri cilindra i 230 konja jednostavno nije dovoljan. Isto vrijedi i za neke od materijala s kakvima se BMW koristio u sklopu nekih danas minulih vremena, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se neka tvrtka specijalizirati upravo za ovaj legendarni BMW-ov automobil.
Britanska tvrtka Redux upravo je ovih dana svijetu predstavila „ažuriranu kockicu“.Prema službenim informacijama koje stižu iz tvrtke, u planu je proizvesti ukupno 30 primjeraka ove obnovljene, ojačane i presložene „kockice“, a vesela je vijest i to da je prva isporuka jednom od klijenata ovih dana obavljena. Dakle, u prijevodu, poput gore navedenih Singera, Amosa i još nekolicine resto-mod genijalaca, tvrtka Redux se pod sloganom „Enhance. Evolve.“ gura u domenu tržišta kojim vladaju nekada moćni automobili koje je vrijeme u smislu performansi i tehnologije malčice pregazilo. I to je zapravo super, jer konačno i vlasnicima ove legendarne „trojke“ netko može osigurati moderan set performansi uz zadržavanje legendarnog oblika koji svi toliko volimo.
Iako u pravilu nema puno detalja o Reduxovom prvijencu, neke su brojke ipak poznate. No kako ne bismo pretjerivali s njima, te opće pozitivan dojam oko ove „kockice“ pretvarali u polje masturbacije za matematičare, recimo samo ovo:
Reduxov M3 E30 pod poklopcem motora u bazi zadržava onaj legendarni i opće poznati 2,3-litarski četverocilindrični motor. No zapremina motora povećana je na 2,5 litara, što pridonosi tretmanu osnaživanja i u jednadžbu donosi nešto „njutna“ viška u odnosu na originalnu zapreminu. Rezultatno stanje za ovaj proizvedeni prvijenac je 390 konjskih snaga, koje ovaj M3 putem mjenjačkog sklopa sa šest brzina prenosi na podlogu. I vjerovali ili ne, u cijeloj se priči oko ovog prvog u (malom) nizu primjeraka ne spominje nikakvo umjetno disanje, tj. nema ni govora u korištenju prednabijanja posredstvom Turbo-punjača ili kompresora. Samim time je skoro nemoguće zamisliti reski zvuk s kojim je ovaj automobil u stanju plašiti susjede, pješake, bicikliste i ostale sudionike u prometu, a to je pak izuzetno pozitivan dio priče.
Istini za volju, Redux spominje i opcionalnu ugradnju Turbo-punjača ukoliko je kupcu to u interesu, ali ovaj primjerak pod poklopcem nema nikakvih respiratornih pomagala. Naime, klijent je htio da cijela priča što je više moguće nalikuje originalu, odnosno automobilu s kakvim su po stazama tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća divljali neki od ponajboljih vozača tog vremena. A to je pak savršeno u redu.
Uglavnom, uz spomenutih 390 konjskih snaga, ovaj M3 E30 raspolaže i s nekih 530 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), što pak uz „šperu“ osigurava vrtnju oba kotača tijekom divljanja poput „burnouta“ i sličnih eskapada za volanom. A to je također veliki plus.
Što se eksterijera tiče, izuzev većih kotača i nešto niže siluete praktički da nema šanse primijetiti kako se radi o moderniziranoj M3 „kockici“. Poanta očito nije bila u tome da ovaj M3 preraste u podbuhlo čudovište nalik Shreku na kotačima, već baš suprotno – osnovna je ideja očito bila zadržati sve ono po čemu je M3 E30 ušao u legendu koja i dan-danas živi. Entuzijasti će doduše tek letimičnim preletom očiju uzduž i poprijeko ovog automobila zasigurno primijetiti i oveće kočione čeljusti i diskove, a i podesivi ovjes „na navoj“ nije baš skriven od pogleda. Isto vrijedi i za karbonske komponente na karoseriji kojih ima hrpetina – od branika, preko poklopca motora, pragova i krova, pa sve do stražnjeg kraja „kockice“ koji je također sastavljen od karbona. Naravno, opciju predstavlja i lakiranje navedenih komponenata karoserije, jer ne vole svi kockasti uzorak karbonskih vlakana. Ali poanta karbonskih dijelova ionako prvenstveno stoji u lakoći i torzijskoj čvrstoći, dok je vizualni dojam nerijetko na drugom ili trećem mjestu, pa oko toga ne bi trebalo pretjerano dramatizirati.
Interijer prati manje-više istu priču kao i eksterijer. Sve je na svom mjestu i djeluje manje-više identično originalnom interijeru M3 „kockice“. Naravno da je u sklopu modernizacije unutar interijera svoje mjesto našla određena količina aluminija, karbona i hrpetina alcantare, ali ni u kojem dijelu priče o interijeru nije se pretjerivalo. I zapravo se jedina „mana“ svodi na digitalni instrumentarij koji bi dobro izgledao u nekom čudovištu s potpisom Kena Blocka ili Hoonigan-ekipe, ali kada je već sve drugo jednostavno savršeno, teško je cjepidlačiti oko tako sitnih detalja.
Bilo kako bilo, ovo je definitivno „kockica“ iz snova. Obnovljena, unaprijeđena, osnažena, nahranjena sirovim mesom i izbodena štapom. A to je u domeni pravih sportskih automobila iz „onih“ vremena uvijek zanimljivo. I to u najmanju ruku. Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?
