Kako je došlo do takve eksplozije i da li je ona mogla da bude spriječena objasnio je tada Arsen Petrović, inženjer elektrotehnike i serviser bojlera.
Prema njegovim riječima, ne postoji nikakva sumnja da je problem bio u cijevima u bojleru.
Bojler je posuda koja na dnu ima grijač. S desne strane ulazi hladna voda, a s lijeve je cijev za toplu vodu koja ide do vrha bojlera. To su po pravilu uvijek bile metalne cijevi, dok pojedini proizvođači nisu počeli s plastifikacijom tih cijevi. Kada su cjevčice plastične umjesto vodootporne, može da se desi da se plastika istopi i začepi sigurnosni ventil, što dovodi do ovakvih katastrofa.
S pritiskom u bojleru raste i temperatura ključanja vode, pa već s devet bari pritiska temperatura ključanja je 160 stepeni. Tu je i mnogo gasa, i takve eksplozije su stravične, ruše sve pred sobom – objašnjava Petrović.
On ističe da je do tragedije dovela kombinacija plastičnih cjevčica, uz činjenicu da je bojler dugo radio: “Taj bojler je sigurno radio duže od 20 sati i nesumnjivo je i ispuštao neke zvukove upozorenja, kada ga je trebalo isključiti, ali očito stanari nisu čuli.”
Na pitanje da li način održavanja bojlera može da doprinese tome, Petrović odgovara: “Ja sam jedan od rijetkih majstora koji ne savjetuje čišćenje kamenca, ali stojim iza toga. Kamenac se čisti kada grijač ode, prije toga nema potrebe, to je čisto izvlačenje para.”
Međutim, ističe i da je izuzetno bitno da bojler radi samo po potrebi, i to iz dva razloga – zbog uštede, ali prije svega zbog sigurnosti:
Majstori danas kažu da je bolje da bojler radi stalno, navodno zbog uštede. To je glupost. Najbolje je da bojler uključite samo po potrebi, a izuzetno je važno da ga gasite uvijek pred kupanje. Ni slučajno se ne kupati s upaljenim bojlerom; samo ja sam u svojoj karijeri do sada čuo za nekih 300 slučajeva ljudi koji su ginuli zbog kupanja sa uključenim bojlerom.
