Prošle godine oko pola miliona ljudi napustilo je Veliku Britaniju kako bi živjelo u inostranstvu, a među njima nisu samo penzioneri. Istraživanje Britanskog savjeta pokazalo je da čak 72 posto mladih uzrasta od 18 do 30 godina razmišlja o životu i radu van zemlje.
Procjene platforme LiveCareerUK govore da oko 165.000 britanskih digitalnih nomada trenutno živi širom svijeta, privučeni boljim odnosom između posla i privatnog života, nižim troškovima i toplijom klimom.
Rut Rou, 35, zajedno sa suprugom Stivenom, 36, i njihovo dvoje djece, petogodišnjom Aurorom i trogodišnjim Atlasom, odlučila je da uspori tempo i putuje svijetom. Veliku Britaniju napustili su krajem 2023. godine, a do sada su obišli 15 zemalja u Aziji, Evropi i Amerikama. Rut objašnjava kako organizuju obrazovanje djece i zašto ne planiraju povratak.
Njihova ljubav prema putovanjima dodatno se učvrstila tokom medenog mjeseca, koji je prekinut zbog pandemije dok su boravili u Hongkongu. Rut je ranije radila na kruzerima, a zatim kao dadilja punih 12 godina, prije nego što se posvetila porodici. Stiven vodi sopstveni online biznis iz oblasti treninga i ishrane, sa klijentima širom svijeta.
U Engleskoj su živjeli u Herefordu, u kući na selu, okruženi porodicom i prijateljima. Ipak, osjećali su da nisu završili sa putovanjima i da djeca ne moraju biti razlog da se od njih odustane.
Prelomni trenutak desio se kada su razmišljali o vrtiću za kćerku. Iako su pronašli odgovarajući, propustili su rok za prijavu, što ih je natjeralo da se zapitaju šta zapravo žele. Zaključili su da ne žele da slijede uobičajen put i odlučili da prodaju sve i krenu na put.
Kako nisu imali stalne obaveze, rasprodali su gotovo sve što posjeduju, namještaj, garderobu, automobil. Ostala je samo jedna kutija uspomena kod rodbine. Sa ušteđevinom za nekoliko mjeseci i povraćajem depozita za stan, finansirali su put i vizu za Šri Lanku, gdje su stigli u novembru 2023.
Troškove prilagođavaju budžetu koji su ranije imali za kiriju, oko 1.300 funti mjesečno. U zavisnosti od zemlje, žive u različitim uslovima – od većih stanova sa dvorištem i bazenom do manjih apartmana.
Na hranu mjesečno troše oko 600 funti, slično kao u Britaniji. Iako je moguće jesti jeftinije, prioritet im je kvalitetna ishrana. Često kupuju lokalne proizvode, dok su uvozni artikli znatno skuplji. Trude se da isprobavaju lokalnu kuhinju, što djeci predstavlja posebno zadovoljstvo.
Novac koji su ranije trošili na račune sada preusmjeravaju na putovanja, vize i letove. Obično u svakom gradu ostaju oko mjesec dana. Troškovi variraju, pa su, na primjer, vize za Šri Lanku bile skuplje nego što su očekivali, dok su u Indoneziji znatno povoljnije.
Uštedjeli su i ukidanjem brojnih pretplata koje su imali u Engleskoj. Danas pažljivo biraju na šta troše novac, dajući prednost iskustvima umjesto stvarima. Kupuju samo ono što im je neophodno, jer sve mora stati u kofere.
Život na putu dodatno je ojačao njihove porodične odnose. Djeca su postala veoma bliska, a roditelji ističu da sada provode mnogo više vremena zajedno nego što bi to bio slučaj da idu u redovnu školu.
Obrazovanje djece prilagođeno je njihovom tempu i interesovanjima. Uče kroz iskustva – obilaze muzeje, istražuju prirodu i upoznaju različite kulture. Rut ih podučava osnovama poput čitanja i matematike, ali bez striktnih programa i pritiska.
Pored toga, razvijaju i praktične životne veštine – uče o novcu, učestvuju u razgovorima i upoznaju nove jezike. Tokom boravka u Južnoj Americi počeli su da uče španski i komuniciraju sa lokalnim stanovništvom.
Iako ih često pitaju da li će se vratiti i upisati decu u školu, roditelji vjeruju da svako dijete napreduje sopstvenim tempom i da učenje ne zavisi od učionice. Za sada nemaju plan da se zaustave.
Njihova svakodnevica varira – dok Stiven radi, Rut provodi vrijeme sa djecom, vode ih na kupanje, uče zajedno i pohađaju razne aktivnosti kada se duže zadrže na jednom mjestu. Dan često završavaju jednostavno, gledajući zalazak sunca i čitajući priče pred spavanje.
Iako im treba nekoliko dana da se prilagode novom okruženju, djeca se brzo snađu. Najviše ih raduju nova mjesta, hrana i iskustva. Za ovu porodicu, osjećaj stabilnosti ne dolazi od lokacije, već od toga što su zajedno.
Foto: Cazin.net/CGPT
