Život stopostotni ratni vojnih invalida paraplegičara i odnos društva prema njima je na nezadovoljavajućem nivou. Iz godine u godinu suočavaju se sa problemom revizija koje nisu ništa novo utvrdile osim realnog stanja. Uz to je prisutan kontinuirani problem nedostatka ortopedskih pomagala zbog čega su u stalnim pregovorima sa Zavodom zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona nebili dobili kvalitetnija ortopedska pomagala.
Adnan Šečić (44) je stopostotni ratni vojni invalid paraplegičar i nepokretan je od 1994. godine kada je ranjen u akcijama prvog oslobađanja Ripča i Kulen Vakufa. Bio je pripadnik Jurišne čete Trećeg bataljona 501. Slavne brigade.
Šečić ukazuje na problem učestalih revizija rješenja o invalidnosti koje za ovu kategoriju smatra nepotrebnim i dodaje kako paraplegičari trebaju imati trajni invaliditet, te da se više ne pozivaju na reviziju.
Zahvaljujući Fondaciji „Pomoć žrtvama rata“ 1998. godine je dobio vlastitu kuću. Ključni problem paraplegičara kaže Šečić, su nedostajuća ortopedska pomagala. Adnan je naglasio značaj partnerskog odnosa i stalne komunikacije između predstavnika Udruženja paraplegičara sa Zavodom zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona u cilju dobivanja kvalitetnijih ortopedskih pomagala. Ukazao je i na prisustvo visoke smrtnosti među populacijom invalida zbog čega je broj paraplegičara u gradu Bihaću gotovo prepolovljen, zbog čega on pretpostavlja da ih za nekoliko godina neće biti u gradu.