U osvit još jednog festivala …
Predlažem jedan misaoni eksperiment. Ako uvaženi čitalac ovih redova pronalazi interes da shvati značaj festivala Bihać urliče, neka pokuša razmisliti o slijedećem: zašto je baš takav festival nastao baš tada i upravo tu gdje je nastao? Festival rock’n’roll muzike, u poslijeratnom Bihaću. Mnogi od nas doći će do različitih odgovora, ali u tome i jeste poenta, jer pogrešan odgovor ne postoji. Zbir svih tih odgovora biće refleksija jednog vremena, kompleksnog ali uzbudljivog, ludog i brzog.
Bilo je to vrijeme optimističnog entuzijazma. Prokleta sirena koja označava vazdušnu opasnost nije se već neko vrijeme oglasila. Život je započinjao ispočetka u nekim novim formama, u mirnodopskom kontekstu, a kao svaki lijep početak, i ovaj je dao ljudima vjetar u leđa. Pogotovo mladim ljudima. Klincima koji su odrastajući pronašli zadovoljstvo u zvuku distorziranih gitara, i koji su pod svaku cijenu htjeli biti dio svijeta. Zato Bihać urliče, dozvoliće mi cijenjeni čitalac, ne može biti samo muzički festival. Pomisliti takvo nešto bila bi neoprostiva simplifikacija stvari. Više od festivala, Bihać urliče je pokušaj da se u tom vremenskom okviru Bihać ostvari kao mjesto normalnosti u kojem se druži, voli, svira, pjeva i živi punim plućima, jednako kao u drugim, sretnijim gradovima ovog planeta. I taj pokušaj, treba dodati i to - uspješan, potekao je upravo iz entuzijazma spomenutih omladinaca i omladinki. Konačno su bili u situaciji da kontroliraju svoj svijet, i u svom poletu su instinktivno odabrali najbolji, najljepši i najprimjereniji način za to: kontroliranjem kulture. Pisali su, slikali, stvarali svoju umjetnost, a podrumi koji su do juče bili u funkciji skloništa, postali su kreativne ćelije generacija koje će Bihać dovesti u konačnici do urlika. I neka oprosti poštovani čitalac ako misli drugačije, ali nema ta riječ nikakvu lošu konotaciju u ovom kontekstu, jer taj urlik je bio urlik slobode, ljubavi i najpozitivnije energije. U tih nekoliko godina, mladi ovog grada svojim vlastitim naporima postali su dio svijeta kojeg je spajala muzika. Bihać urliče je paradigma i oličenje trenutka tog spajanja.
Iako se od početka festival nije uspio etablirati kao manifestacija koja bi se održavala na godišnjem nivou, uspio je u nečem drugom. Bio je putokaz drugim klincima u kom smjeru kanalisati svoj kreativni potencijal. Epicentar svih subkulturnih gibanja u gradu koja su se pojavila naknadno, bili su upravo festivali Bihać urliče. U svakom slijedećem bendu, u svakoj novoj pjesmi, u svirkama koje su potom došle, u martinkama, starkama i vijetnamkama koje su preplavile grad, nazirao se djelić tih noći na vojnom igralištu i gradskoj otoci kada su se, jedni za drugim, na binu penjali generacijski prototipovi bihaćkih rokenrolera. I prašili onako kako su živjeli – iskreno, nepretenciozno, sa sjajem u očima i vječitim osmijehom na licima.
Nakon održanih festivala “Bihać urliče”, 1996. i 1998. godine, nove generacije koje pamte žar nekadašnjih vremena smatrali su da je vrijeme da ovaj festival doživi svojevrsnu reinkarnaciju i postane jedan od brendova grada koji neće dopustiti da muzička kultura uz koju su nekada odrastali nestane. Tako je 2018. godine festival ponovo organiziran, a tradicija se nastavlja i ove godine. Najveću zaslugu za to treba pripisati ekipi iz udruženja ARTLab. Ovo udruženje ne samo da je preuzelo na sebe organizacijski dio festivala, već i pored toga kontinuirano radi na stvaranju uslova za umjetničko stvaralaštvo. Udruženje je osposobilo prostor za probe bendova koji je dostupan svim zainteresiranima, nabavilo vlastiti razglas i muzičku opremu koja će svoju primjenu naći u budućnosti u muzičkom studiju kojeg planiraju otvoriti, ali i za edukacijske radionice za sve mlade koji tek počinju plivati u muzičkim vodama. U konačnici, potpomognuti turističkom zajednicom Grada Bihaća, smatrajući da je vrijeme za definitivno oživljavanje nikad zaboravljenog muzičkog festivala Bihać urliče, ove godine vas pozivaju na “Vojno” 23. i 24.8.2019. godine. Za simboličnu cijenu od čitave 2 KM, prve noći će posjetiocima dobrodošlicu poželiti čuvari vinyl zvuka, Eduard Edo Živni i Hari Džeger, a nakon toga i bendovi Start, Emberdown, Luddit, Retro, Grefran, Korea i The Babe Barbarella. Druge noći za zagrijavanje je zadužena ista ekipa za gramofonskim pločama, a za svirku respektabilni Tight Grips iz Karlovca i kultni Kojoti. U okviru festivalskog programa biće prikazan i dokumentarni film “Rock’n’War” autora Damira Pirića, koji će se tom prilikom obratiti publici, a festival će pratiti i brojni drugi kulturno-umjetnički sadržaji.
Podršku festivalu dali su i Bihaćka Pivovara, Grad Bihać, Kulturni centar Bihać, Promet tehno doo - Yamaha, Gig Bar, Agencija za nekretnine Novi Dom, CPU Infotech, Agencija NDM, EIGHT & My Place.
I onda, ako čitalac ovih redova smatra da je došao do konačnog odgovora na pitanje sa početka teksta, na ovom mjestu ga ljubazno molim da razmisli još neko vrijeme. Barem do 23. i 24.8.2019. godine, i da se u zakazano vrijeme uputi na “Vojno”. Jer odgovor na to pitanje je, kao i kultura, kao i rock’n’roll, a u krajnjoj liniji kao i život sam, nepredvidiv i prelijep. Pa dođite da ga zajedno stvaramo. Vidimo se tamo.
